Narodno blagostanje

13, април 1940,

nica. Za svaki artikal pomaosob formiraju se posebna tržišta, a na njima i posebne cene. Tako za jedan isti proizvod, za koji postoje više zemalja izvoznica, postoji i više tržišta i više cena. Dakle, cene se više ne formiraju kao rezultanta svetske ponude i tražnje, već ponude i tražnje na odnosnom tržištu. Njihova tendencija i visina pak zavise od geografsko-političkog položaja odnošnog tržišta, stepena bezbednosti transporta, koji utiče na veličina raspoloživih saobraćajnih sredstava uposlenih u odnosnoj relaciji i visinu prevoznih troškova. Sadanji rat zatekao je svetsko tržište sirovina u položaju koji se bitno razlikuje od onoga u kome se ovo nalazilo uoči svetskog rata 1914—1918. 1936/37 pod uticajem ogromnog porasta izdataka za naoružanje na svetskom tržištu sirovina došlo je do velikog porasta cena. Polet cena bio je tako veliki da je kod nekih proizvoda prevazišao i kurseve iz vremena pre krize. Kakvih |e razmera bila ova hosa vidi se iz sledećeg pregleda: Najviša cena u Najniža cena Plus /% prema

proleće 1937 1932/25 najnižoj ceni Pšenica Liverpool sh. kvintal 21/4 11/2 91,0% Kukuruz B. Aires pez. kv. 7,20 4,00 80,0% Mast Njujork centi libra 14,— 5,10 173,0% Pamuk Niujork centi libra 15,25 6,45 144,0% Каиде ја тапа Гопдоп Е. 56. t. 38,— 74,85 122,0% Јића Копдоп Е. st. tona 21,75 15,45 40,0% Češ!j. vuna London pensa libra 36,50 22:25 64,0% Каџсик релч Прга 15,44 2,38 549,0% Bakar elektrolit F. st. tona 80,25 33,56 140,0% Kalai London F. st. tona, — 302,50 136,— 129,0% Cink London F. st. tona 37,— 18,15 181,0% Olovo London F. st. tona 36,38 10,85 235,0%

Porast cena bio je egzorbitantan. Za nekim proizvodima u proleće 1937 bila je prava trka pošto je stvoren uflisak da će ih uskoro nestati sa tržišta. Politika međunarodnih kartela koji su sistematski povećavali izvozne i proizvodne kvote nije bila u stanju da zadrži rašćenje cena. Ali čim se videlo da tempo naoruža– nja neće moći da potraje duže i da će sledstveno pasti i tražnja sirovina nastupila je reakcija koja se ubrzo pretvorila u pravi slom cena. Pavši tako cene su sve do avgusta prošle godine ostale na relativno niskom nivou, a u avgustu za pšenicu cena je bila niža od najniže cene u periodu 1032—35. Uoči rata relativni nivo cena sirovina (prema cenama u periodu koji je prethodio depresiji odnosno ratu) bio |e niži od onoga u predvečerju 1914 god. kao posledica znatno veće ponude od tražnje što se ogledalo u stokovima koji su, gZotovo kod svih proizvoda, prelazili normalan nivo.

Pa ipak porast cena do koga je došlo po izbijanju rata nije bio tako znatan. Početkom aprila, prema stanju u avgustu u Njujorku, bakar je bio skuplji svega 0,5%, sirovo gvožđe fakođe 9,5%, cink 21%, petroleum 24%, a olovo jevtinije za 1% i kalaj za 6%. Cena kaučuka u Londonu bila je veća za 28%, |ute 73%, Vune 58%, pamuka 38%. Šećer u S. A. D. notirao je 3,5% ispod cene koncem avgusta. Pšenica u Vinipegu bila ie skuplja za 80%, ječam 51%, kukuruz u Čikagu 29%.

Kao što vidimo, pozicije pojedinih proizvoda vrlo su različite. Svakako je karakteristično da su metali, najizrazitiji artikli naoružanja, najmanje skočili. Daleko više Skočile su tekstilne sirovine i Životne namirnice. Slučaj tekstila objašnjava se time da je rat zate-

HAPOJIHO БЛАГОСТАЊЕ

Страна 229

kao uvozničke zemlje sa minimalnim zalihama, pa je usled toga, po izbijanju rata, došlo do velike tražnje. Kod žitarica nije taj slučaj. Cenu pšenice u prekomorskim zemljama održavaju dva faktora: povremeno уеlike kupovine Engleske i nada u rđavu ovogodišnju žetvu. Kukuruz, čiji |e prinos u Argentini ovoga puta rekordan, ima samo 12% višu cemu od najniže u periodu 1932—35 god.

Sadanje cene održavaju dva faktora: restriktivna politika međunarodnih kartela i pretpostavka da će uskoro ipak morati doći do velike tražnje kao što je to bilo za vreme Svetskog rata, kada su cene skočile od 30 do 60%. Međutim, izgledi za neko naročito poveća–nje potrošnje odnosno tražnje ovoga puta čini se da su znatno manji. Između kapaciteta naoružanja jula 1914 i avgusta 1939 postoji ogromna razlika. Ratu '1914—18 prethodio je period mirnog razvitka, sprema– nje za rat bilo je relativno malo. Ovome ratu prethodi višegodišnje sistematsko spremanje za rat koje je od 1933 bilo glavni faktor konjunkture. Istina, s obzirom па задапји ratnu tehmiku, potrebe u materijalu i mo'gućnosti njegovog uništavanja danas su daleko veće nego 1914—18. Ali, dok je svetski rat 1914—18 odmah počeo u znaku velikih borbi tj. uništavanja materijala, u ovome ratu, sem Poljske, nije došlo još ni do jedne borbe u kojoj bi bile uništene ogromne količine materijala. Ratujuće zemlje spremale su se za totalni rat, za bezobzirne sudare i uništavanja i za takav rat stoji na raspoloženju sav potreban materijal. 1014—18

_ naoružanje forsirano je tek u toku rata, a ovoga puta

u rat se ušlo posle više godina sistematskog naoružanja. Pošto do totalnog rata još nije došlo stoji intaktan i spremljeni materijal. S druge strane u prošli svetski rat ušlo se bez nekih naročitih rezervi, pa je upućenost pojedinih zemalja na uvoz bila velika još na samom“ početku rata.

- задапјет ratu pak prethodi višegodišnje sistematsko autarkiziranje pojedinih sektora svetske privre„de, sistematsko razvijanje privrede skoro isključivo sa gledišta raine privrede. Taj plan obuhvatio je i stvaranje rezervi koje su u svima vodećim zemljama uoči rata ·bile znatne. A sve to imalo je za posledicu umanjenje zavisnosti od uvoza. Kada se uzmu u obzir sve ove „činjenice izlazi da su šanse povećanja tražnje sirovina Za ratne potrebe ovoga puta manje nego li u prefhodnom ratu. Promena u tom pogledu može da se desi јеdino, ako bi se izmenio karakter ratovanja.

Dok tako stoji stvar sa izgledima za povećanje „potrošnje odnosno tražnje sirovina za ratne potrebe, nema nikakvih izgleda da bi to povećanje moglo da dođe sa sektora civilne potrošnje. U ovom pogledu postoji još veća razlika između sadanjeg stanja i onoga u prošlom svetskom ratu. Dok је 1914—18 ograničenje potrošnje vršeno tek poznije i fo nesistematski i uglavnom u ratujućim zemljama, ovoga puta Ono je izvršeno u najširim razmerama na samom početku rata, i to kako u ratujućim tako i u neutralnim zemljama. Ograničenje civilne potrošnje automatski je povećalo raspoloživi materijal za ratne potrebe i sprečilo jaču dinamiku cena sirovina u pravcu porasta. Što se dublje ide u rat, to ograničenje može samo još više da se povećava i da umanjuje tražnju sirovina za sektor civilne potrošnje. Treći faktor koji bi mogao da bude od uticaja na

porast tražnje sirovina pa sledstveno i cena jesu S A. D. koje bi mogle da preuzmu ulogu snabdevača na trži-