Naša stvarnost

ODNOS RADA 1 NADNICE 33

U gornioi tabeli vidimo da se specifične radne kalorije ne prodaju po istoi ceni, drugim rečima da se rad ne plaća prema fiziološkoj aktivnosti organizma, već da podleže drugim normama. Najjeftinije prodaju radnu snagu kosači, testeraši, radnici koji prenose cigle. U tu'bi grupu ušli još kovači, obalski radnici, kopači, rudarski radnici i drugi čji je posao naporan. S druge strane šivačke radnice, krojački radnici, pisari, litografi 1 crtači znatno bolie unovčuju svoje kalorije, ako su stalno zaposleni. Nesrazmera je ogromna. Ako uporedimo pošto organizovani litograf prodaje specifične kalorije rada sa cenom po kojoj ih proda testeraš, vidimo da su kalorije testeraša za nekih 15 puta jeftinije, dok ie hrana po istoj ceni i za jednog i za drugog radnika. Kađa se sa litografom uporedi kosač, razlika postaje znatno veća.

Prihodom od prodaje svoje radne snage radnik mora da podmiruje troškove samoga rada, t.j. materijal koji ie u njemu sagoreo i odeću koju je na radu upropastio, da održava organizam u povolinim fiziološkim uslovima, da plaća stan, odeću i obuću, da ishranjuje i održava familiju, i da utroši izvesnu sumu na kulturno podizanje sebe i svoje familiie. Ako. radnička nadnica nije u stanju da podmiri sve te potrebe, kao što redovito biva, naročito u većim varošima gde je mnogim radnicima potpuno nedovolina da isplati pristojan i higijenski stan, Organizmi radnika i njihovih porodica upućeni su na propast materijalnu i kulturnu. ı

Kako odnos radničke nadnice i cena sretstava za život utiče na smrtnost radnika od tuberkuloze, vidi se iasno iz podataka koje je dao Ascher. Podaci se odnose na Englesku.

«~ S 6 =. > S

_ A 0 0 o

O S == SRE. ZE 1869 100,0 100,0 — 100,0 1870 98,0 109,6 + 4,6 102,6 1875 ı 98,0 123,4 —+-25,4 94,0 1880 89,8 113.8 +3299,0 79,7 1885 73,4 114,2 +430,8 75,4 1890—1894 69,7 123,4 +58,4 63,8 1895—1899. 64,6 195,2 —+60,6 55,0 1900—1904 72,0 134,1 + 62,1 50,9 1905—1907 77.1 135.2 +58,1 46,4

Pri uzakonjenju minimalnih nadnica uzima se za Osnovu, pored ostaloga, i novčana vrednost hrane, podrazumevajući na

1 Narodno blagostanje, 1933, str. 427 navodi da su te godine u Vojvodini poljoprivredni radnici iz pasivnih krajeva rađili uz dnevnicu od 2 do 5 dinara i problematičnu hranu.