Naša stvarnost

GOSPODARSKA SLOGA 71

'Najvažnijih podataka, o svojinskim odnosima sela, nemamo. Postoji jedna statistika, obiavljena u uskršnjoj „Politici” ove godine, koja u procentima daje jednu sumarnu sliku svojinskih odnosa, ali je ne detaljizira. PO njoi, kod nas na selu poseduje 68% stanovništva od 0 do 3 hektara zemlje. Tai podatak izgleda katastrofalan, i mi ga moramo primiti sa rezervom, jer ne znamo. poreklo ove statistike i ako smatramo da je ona približna stvarnosti. Ona znači da na našem selu preovlađuje siromašni seljak. Kako ta statistika ne daje detalinih podataka o podeli zemlje među Ostalim seljacima, a naročito broji srednjih seljaka koji pretstavlja pravi tip mnogo razvikane seljačke samostalnosti, to je ona i sa te strane za nas malo upotrebljiva. Pored toga za naš problem je važna i statistika po pokrajinama, jer ie Gospodarska sloga nikla i razvila se u Hrvatskoi i Slavoniji, i imovinska struklura ovih krajeva bitna je za Oovai problem. Zbog svega toga mi moramo posegnuti za starim austrijskim statistikama, korigujući ih sa novim podacima.

U Jugoslaviji, kao i u ostalim balkanskim zemljama, postoi i živi paralelizam raznih tipova seljačkih gazdinstava. Od feudalnih i njima sličnih odnosa do modernih kapitalističkih gazdinstava) Ali ta raznovrsnost socijalnih oblika seliačke privrede nije bila i nije mogla ni biti odlučna za rađanje i aktivnost Gospodarske sloge, ona nije mogla da bude, u svojoi celini, ta praksa iz koje je Gospodarska sloga ponikla, jer su ti pojedini zaostali tipovi ipak usamljeni i lokalizovani, i prema tome beznačajni za iskustvo i praksu najpretežnijeg dela seoske Pprivrede, što ne znači da o njima ne bi socijalna i agrarna politika trebalo da vodi računa više nego do sada. Bitno je, dakle, koji tip seoske privrede dominira kod nas, specijalno koji tip te privrede preteže u Hrvatskoi i Slavoniji, i zatim koji je drugi tip mogao, iz razloga ekonomske premoći, da modilicira praksu i iskustvo toga brojno pretežniieg tipa poljoprivrede.

Donja tabela nam prikazuie svojinske odnose u Hrvatskoi i Slavoniji, prema statistici iz 1895 godine.

5) Tako na primer postoje jcš uvek kolonatski odnosi u Dalmaciji, jer zakon o razrešenju kolonatskih odnosa nije tangirao italijanske 'državijane, koji su i dalje zadržali kolonate. Zatim su vrlo interesantna „gazdinstva” koja se nalaze u Bosni, u planinskim predelima, u Južnoj Srbiji i delimično u Istočnoj Srbiji. To su „sitnosopstvenička gazdinstva” ali se ona pcipuno razlikuju od pretežnog dela seoskih gazdinstava, jer je njihov priključak narodnoj privređi minimalan, skoro nikakav. Oni stvarno žive u naturalnoj privredi, sa životnim standardom, koji je ispod svakog nivca. Njihov standard je standard barbarstva a ne standard civilizcije, pa bio to i najniži. O tome tipu gazdinstava dao je dragocene podatke na osnovu jedne ankete, dr. Ljuba Popović u „Srpskom književnom glasniku” od 16 sepembra i 1 oktobra 1934 godine.