Naša stvarnost

190 LJUDI — DOGAĐAJI — KNJIGE

i Rembrandi-a, protiv Courbet-a i Van Gogh-a, protiv Cezanne-a i Picassa zbog „poremećaja vida”.

Prelsednik kaže: ..„,Neću da se upuslim u raspru o) tome da li dokhični sivarno fako vide sivari ili ne, nego bih u ime nemačkog naroda samo zabranio da tako žalosni nesrećnici, koji očilo pate od mane očnog vida, pokušavaju da rezulfafe svojih pogrešnih posmatranja silom nalure svojoj okolini kao stvarnost ili čak namenu kao ,umelfnosf.”

Ne može bili ni zadatak izložbe moderne nemačke umelnosli olvorene u Londonu da sa jednom sfranom silom slupi u diskusiju po lom pilanju „vida”, ali ova izložba namerava da zaštiti dragoceno osivarenje više umelničkih generacija, izloženo na milos} i nemilost jednoj sili otuđenoj od umeltnosti, a želi da fo učini pružajući ova dela svim naprednim i svim umelfnosfi naklonjenim ljudima, tumačeći ih i učeći gledaoce da ih shvate.

Ne sme se desili da jedna umelnosi nepoželjna jednom režimu bude isftrebljena i poništena, jer umelnost ne pripada ni nekom režimu ni jednoj temlji. Ona je sastavni deo kulturnog poslignuća čovečansiva i pripada čovečansivu u celini.

Primer istorije nas uči da može za decenije, pa i za godine da se poruši, uništi i sahrani ono šlo je u foku epoha oblikovano i slvarano.

Humana savest jednog doba mora da se zaštihnički suprolstavi modernoj ikonoklastiji i da stane u odbranu jedne generacije umefnika koja na želi da svoje stvaralačke snage slavi u službu vlastopolitičkih i bioloških snova jednog režima.

Ni najsfrašnija objava borbe oružjem ideologije ne bi nikoga uznemirila, umetnost mora da deluje sama sobom, argumenfom svoje sivaralačke snage. Ono novo što vodi dalje, ono novo što se približava umehničkoj islini, mora da prodre, i prodire. Ali treba umefnosli i njenim preistavnicima dai prilike da se izraze. Ne sme im se oduzeli reč; osudili ih na ćulanje znači ubili ih.

Zalo ćemo mi ovoj polisnuloj i progonjenoj ali živoj i savremenoj umefnosli mirne duše dati reč u Londonu pod naslovom kojim je oklevetfana, „iIzopačena umelnos!”, kao reprezenlalivnom izrazu savremenog evropskog umehničkog stremljenja, da bi branila svoju slvar, stvar umetničkog naprefka | lične slobode umelnika.

izgradnja:

izložba treba da pruži celovit pregled razvojnih tendencija i dela evropske umefnosfi od impresionizma sve do današnjice.

Umehfnici neće bili sređeni po svojoj nacionalnoj pripadnosti, nego će biti pokazani u razvojnom nizu šlo vodi kroz mnoge zemlje i koji pokazuje ukupno sivaranje kao ono što ono i jeste: kao evropsku umelnos? foga doba.

Međufim, s obzirom na značaj ove priredbe u vezi s onom šlo je u Minhenu bila ofvorena pod istim naslovom, nemačka poslignuća će se naročito istaći u ukupnosti ovog umehfničkog stvaranja.

Zamišljamo prikaz toga razvoja olprilike u ovom uporednom bilansu (pominjemo samo najpoznalije reprezentanie grupa, kojima će se dodafi manje poznali i učenici u odgovarajućem nizu):

Constable, Turner, Monelt, Manel, Renoir, Cezanne, Gaughin, Van Gogh,