Naša stvarnost

106 | T. PAVLOV

Da bi se savladali svi nedostaci naše književne kritike, moraju se ozbiljno postaviti sva osnovna pitanja dijalektičko-materijalističke estežike, književne istorije i književne kritike. To je donekle učinjeno nizom originalnih studija u »Opštoj teoriji umeinosti«, po pitanju knjiševne kritike i istorije.

Da napomenemo još i radove samog Georgi Bakalova, po pilanjima našeg preporoda (izdanja bibl. »Znanje«), književno istoriske radove boteviste prof. Mih. Dimitrova, dobrog psihologa i filozoja {na pr. njegovu knjigu o Ničeu); književno istoriske i kritičke radove Iv. Meškova o poeziji Boteva, Lilieva, Javorova, Stamatova, Jovkova, i Aleka Eonstantinova, istoriske radove Angela Todorova o kritičkom realizmu u bugarskoj literaturi, filozofska, estelička i književno-kritička dela T. Pavlova (»Teorija odraza«, »Opšta teorija umeinosti4, eseji »Na književne i filozofske teme«). Takođe, u istom cilju, iako ne samo radi njega, prevode se, studiraju i populariziraju najbolji ruski klasici, teoretičari i kritžičari umeinosti, na prvom mestu Bjelinski, Černiševski, Plehanov, Iljin i Gorki. Prevodi se i prekrasna »lIstorija zapadnoevropske književnosti« od Fr. Šilera, u redakciji G. Bakalova.

Sa dramom stojimo dosta slabo. Drame Ivana Veljova (»Čavdar« i »Levski«), zatim drame A. Guljaškog, A. Belčeva i dr. ne daju još uvek dovoljno osnova da se o njima govori kao o umekiničko-realističkim dramama, iako su neke od njih posligle izvestan uspeh u pogledu slikanja seoskog živola. Bilo je poipuno uzaludno što su ih neki reoenzenii preterano pohvalili, zašta je kriv ne samo G. Bakalov već i pisac ovih redova. Ali naš narod kaže: »Priznati greh — pola graha,ć iako, razume se, mnogo zavisi od toga na koji se način priznaje.

Jedno osobeno mesto u našoj literaturi zauzimao je i zauzima posle svoje smrži prof. Asen Zlatarov. On je postao pravi nacionalni junak dana naše demokraiske omladine, a dela koja mu se ponovo izdaju, masovno se razgrabljuju. Ali došlo se čak i do izvesnog apsolutiziranja i precenjivanja značaja prof. Zlatarova kao teoretičara, što je pobudilo pisca ovih redova da u jednom specijalnom članku odredi bliže naš odnos prema ličnosti i zaslugama ovog velikog bugarskog demokrate i naučnika. -

Od periodičnih literarnih i kulturnih listova nema za sad nijednog koji bi bio otvoreno i odlučno na borbenoj i naprednoj strani. »Umefnost i kritikae pod redakcijom Georgi Staneva igra više ulogu bulera i oportuniste između desnih i levih, nego ulogu demokratske tribine. Ali to još ne znači da mi identifikujemo »Umetnost i kritikue sa, recimo, »Zlatorogom«, a još manje sa »Zavetima«ć, listom koji je danas najreakcionarniji kod nas. Pinjiževni nedeljni časopis B. D. Mitova »Literafurni glas&+ nasfavlja svoju staru frankojilsku i delom slavenofilsku liniju, iako je ova linija ponekad jako neodređena i neodlučna, da bi se to jedva moglo pravdati jedino našim vanredno teškim objektivnim prilikama. Pa ipak, uzeto uopšte, to je jedan demokratiski nedeljni književni list, koji ima svoj krug čitalaca, iako se sama redakcija ne trudi da ovaj krug proširi do najveće mere. U »fFilosoiskom pregledu« proi. D. Mihalčev nastavlja sa štampanjem svojih