Nova Evropa

kojoj se danas u Engleskoj najviše govori, napisao je pesnik Valter de la Mare, (>»Memoirs of a Midgeta«,) - -

~ Toliko o novelama koje dolaze u Svinbernovu drugu klasu.

_ Ма žalost, treba priznati, da jedini pisac engleskih novela dvadesetog veka koji bi mogao doći u treću i najvišu klasu, nije rodom Епџјех пебо Рођак, |

Josif Conrad, prema tome, budući strane narodnosti, ne bi spadao u naš članak; ali ga ne možemo nespomenuti, kao pisca čija. dela danas služe za merilo engleskim novelama. Ona mas doista »primoravaju na bezuslovno pristajanje i verovanje ,..«

Dok je pesnik De la Mare nedavno napisao spomenutu svoju novelu, te tako pokazao put opet ka užoj vezi izmedju pesništva i fikcije, zanimljivo je videti kako se naš najveći živi novelista Toma Hardi (Thomas Hardy), na početku naučnog perijoda u pripovedanju, potpuno odrekao novele, (Svoju poslednju novelu, »The \Pell Beloved«, napisao je godine 1897,) Izgleda kao da je instinktivno osećao koliko je početak dvadesetog veka odstranio

fikciju od mašte, pa je usled toga napustio onu prvu i odao se sasvim ·

pesništvu. Žato on upravo i ne spada u ovaj naš pregled, Neki ljudi smatraju, da je u Engleskoj pisanje novela prošlo već kroz sve mogućne faze, te da je usled toga dalji razvitak na

tome polju nemoguć, Istina je, medjutim, da momentano nemamo.

koriteja, ali kako promene leže u atmosferi, već sam taj fakat dokazuje da ima života i kretnje, sve iako još ne znamo i ne vidimo jasno kuda te promene vode, a F. Foster.

Вести с оне стране, У.

»Ново« као реакција, и лутке принца Мехенкветра, Њујорк, августа 1921.

Овога, је лета у »Тће МефороШап Мизешт ој Агј« приређена изложба импресијониста и пост-импресијониста, и биће отворена. до 15. септембра. Најзаступљенији су Дегас, Мане, Сезан, Гоген, Ван Гог ч Матис. Изложба нема какав интернацијоналан значај. Изложене су само оне слике што се налазе по јавним и приватним колекцијама овде у Њујорку, и служе више васпитним циљевима, Али како је Њујорк један од артистичких центара у свету, и како је нарочито чувен са својих многобројних приватних колекција, то се на ову изложбу може ипак да гледа као на један речит израз новог времена, нових тежњи у уметности, и крај све њене делимичне непотпуности и нехармоније у броју изложених предмета према уметниковој релативној вредности. .

Валтер Патер је, у свом есеју о Борђоновој школи, дао своју дефиницију о ономе што је заједничко свима уметностима, 0 ономе

што је не непосредно већ посредно, осећајно преносно из поезије у |

278