Nova Evropa

«

moran da stane pred metom, Zar već sama konstatacija, što je svojedobno nabačena: kako se ni na jednome od naših medicinskih fakulteta izvjesni predmeti ne mogu da slušaju,i to s razloga što Ljubljana pored profesora te struke nema zgrade ni uredjaja, što Zagreb, pored zgrade, nema profesora ni uredjaja, i što se u Beo-

gradu nalazi uredjaj ali bez profesora i zgrade, — 3zar već i sama ta konstatacija nije mogla da dovede svakoga ko objektivno hoće da misli do neizbježivoga, logičnoga zaključka? —: da se Beograd, Lju-

bljana, i Zagreb slože, mogli bi da pruže nešto jedinstveno, narodu korisno; ovako, vješa se jedan o noge drugome, Ako se već ne mogu dograditi i savjesno uzdržati tri medicinska fakulteta — a mi smo fvrdo uvjereni da io niti možemo niti frebamo — zašto da se ne uredi jedan fakultet za čitavi narod?

Naš zagrebački medicinski fakultet nalazi se danas pred dilemom: ili da zbog nemogućnosti potpunoga uredjenja predbježno prekine sa dogradnjom, ili da pokuša pribaviti sredstva i stvoriti mogućnost za uredjenje bilo kakvog provizorija, Prekinuti, znači, ugroziti za dogledno vrijeme izgradnju jedinoga fakulteta koji zasada dolazi u obzir; udesiti provizorij kod nas, isto je što i srnuti u vjerojatnost trajnoga održanja provizorija, Jedno i drugo moralo bi se odbaciti, ako se pitanje — a zato je odista krajnje vrijeme prihvati s pravoga kraja, Pogrešno bi bilo reći, da u našega naroda nema snage da nešto dovrši; zlo je u tom, što se u nas još uvijek ne može da shvati, da smo — i da bismo trebali da budemo — jedno, te da stoga zajednički imamo da stvaramo ono što će biti na korist sviju nas, Ovako, troše se energije, razbacuje se, puni smo početaka, nedovršenosti, i puni medjusobnoga nepovjerenja,

Uzdamo se pouzdano, da će skori kongres jugoslovenskih medicinara sa naših i vanjskih fakulteta uspjeti da svoju stvar svede u novu kolotečinu; nadamo se, da će omladinski idealizam ipak pobijediti i otvorenije pogledati stvari u oči, i naročito da neće zapeti о granice uskoga vidokruga, već da će, nastojeći da dade svima jedno i zajedničko, dati svakome njegovo, ali dobro; trojci su, bar dosad, kod nas ostajali kržljavi, A na javnosti je, da takvo nastoJanje podupre; i još više: da u pitanju nesamo naših medicinskih fakulteta, već naših visokih škola uopće, ne motri skrštenih ruku, kako zajednička narodna imovina i snaga gine i propada u izdovoljavanju sitnih lokalnih i ličnih ambicija, Zadržati u vidu prosperifet samih ustanova i korist čitavoga naroda, — to ne znači ni plaho separiranje, ni centralizam u svome ekstremnom značenju, ni nezdravo nametanje, ni zlonamjerno uzimanje, već izgradnja krepke kulture, ako se stvara na osnovci stvarnoga inleresa narodnog. Svaki utrošeni čas u prosvjetnim pitanjima, u nas možda više nego igdje, ide na račun i društvenoga i u prvome redu, narodnoga progresa, Napose pitanje izobrazbe naših budućih liječnika, kao sastavni dio pitanja narodnoga zdravlja — koje ne poznaje medjašnice izmedju Zagreba i Beograda —, ne dao bog da se, u drugome obliku, na-

mefne samo. 3 Se S. B., cand, med.

352