Nova Evropa

razlika je i u tome, da li su ti papiri u posedu banke od pre ili od posle Rata, da li su to deonice industrijalnih preduzeća ili pak deonice novčanih zavoda. Jer sve to ima velikog uticaja na kurs pod kojim su te deonice unesene u bilancu, {Ima čak deonica Које se bilanciraju samo sa 1/100 delom njihove vrednosti, dok se opet druge bilanciraju sa većom vrednošću od one što bi se stvarno dala postići!)

Za likvidnost jugoslovenskih velebanaka, G. Kosijer navodi da su likvidne: Hrvatska Eskomptna Banka sa 43% %; Praštediona sa 4204 %; Jadranska Banka sa 62% %; Jugoslovenska: Banka sa 28% i Slavenska Banka sa 31%. — Kakvo je faktično stanje, to se ne da ustanoviti, budući da, kako rekosmo, nijedna bilanca ne odgovara realnosti, Svakako je vam svake sumnje, da naprimer Jadranska Banka nije tri puta likvidnija od Jugoslovenske Banke, dapače, verovaino je Jugobanka u stvari likvidnija od Jadranske Вапke, iako se to iz bilanca ne vidi, Pitamo, čemu onda sve io izračunavati ako nemamo sigurnosti da cifre bar približno odgovaraju realnosti? Po računu G. Kosijera mi vidimo, da su neke beogradske banke treće klase likvidne ne za 100% nego i za 200% i 300%, a jedna čak za .700% ; sigurni smo, medjutim, da kod tih novčanih zavoda, u današnjoj perijodi novčame krize, ne bismo ni hidrauličkom prešom iscedili ne 100 nego 10% uloženih kapitala.

Reforme koje G, Kosijer predlaže na koncu svoje radnje moramo, nažalost, u većini slučajeva da otklonimo, Tako, naprimer, ideja, da se primanje uložaka ograniči na zavode sa uplaćenim kapifalom od preko 10 milijona: dinara, ne odgovara realnom 'stanju stvari, jer ne stoji da sa većinom deoničke glavnice raste i solidnost dotičnog zavoda, Mi imamo malih provincijalnih zavoda kojima se ne može ništa prebaciti u tom pogledu, a imamo velikih koji imaju mnogo tođa na duši. Koncentracija našeg novčarstva vrši se ionako privrednim zakonima, pa ne treba taj proces požurivati administrafivnim merama; a da mali novčani zavodi služe samo kao posrednici pri skupljanju uložaka za velike zavode, to se ne da provesti, pa se na tom pitanju ne isplaćuje duže zadržavati.

Konačni zaključak G. Kosijera, da u novčane zavode treba uvesti državne komesare i državnu kontrolu, odbijamo bez svakog ustručavanja, Danas i države koje imaju daleko bolju administraciju nego što je naša idu zatim, da se uplitanje države u privredu svede na minimum, A kako bi to kod nas izgledalo kad bi se imenovali komesari za svaku banku?! To bi značilo naprosto stvoriti nekoliko novih smekura, dok rezultat same takove konirole ne bi bio nikakav, Jer to tek ne bi bila garancija da uloženi kapital neće biti izvrgnut propasti! Kakva bi, naprimer, situacija nastala, ako bi jedan zavod koji se nalazi pod državnom kontrolom ipak zapao u finansijalne poteškoće? Bi hh tu država preuzela odgovornost i prema ulagačima? Jer neki bi možda ulagali svoj novac u stanovitu banku baš radi toga što ova stoji pod državnom konfrolom; a svaka kontrola nosi sa sobom i suodgovornost, pa je u ovakvim slučajevima ni država ne bi mogla izbeći,

397