Nova Evropa

skog racijonalizma, Boalo je video vrhunac umeiničkog savršenstva u delima grčkih i rimskih klasika; lepo je produkt zdravoga razuma, — to je zakon njegove estetike, Pristalice Boaloove, takozvani Stari, hteli su da i sva nova stvaranja proizilaze iz tih intencija; ali je taj klasičarski naturalizam mosio već sam u sebi klicu raspada, koja je i izbila na koncu 17. veka, Individualistički Martezijanski racijonalizam, i naturalistički estetizam staroga veka, apsolutno zavisan o tradiciji, nisu mogli ostati skupa. Boj »Starih« i »Modernih« svršava sa pobedom »Modemih«, koji donose pouzdanje i veru u akfivnost svoga veka, i priznajući pozitivne vrednosti prošlosti traže da im se doda novi plus savremenog duha, Vodja modernih Šarl Perol {Charles Perrault) prvi se je usudio da nove pesnike, kao Molijera i Malerba, postavi i nad klasike grčke i rimske, U takom sravnjivanju modernih pesnika sa starim klasicima, uzorima, vidimo i prve korake uporedne metode: moderni hoće da idu i dalje, da u literaturi vide kulturu svoga vremena, i da je studiraju kao izraz izvesne epohe, Za svoje nazore našli su Moderni jak oslonac u odlučnom neprijatelju antike Fontenelu {Fontenelle}), posmence u njegovu delu »Digression sur les Anciens et les Modernes«,. Pored svih najivnosti u detaljima (naročito u poredjenjima iz prirode), delo Fontenelovo znači napredak i nov pogled na duhovno stvaranje: ono priznaje svakome narodu sposobnost da nezavisno od antike stvori velika literarna. dela; o karakteru dela odlučuju Jedino duhovni kvaliteti naroda i fizička sredima; tradicija samo ubrzava razvoj. Ta misao o ovisnosti literarnos dela od duhovne i fizičke sredine u kojoj se se stvara prolazi kroz celi osamnajsti vek, Opat Dib6o (Dubos) u delu »Rćilexions critiques sur la poćstie et sur la peinture« (1719) izražava tu ovisnost primitivno, kao uticaj vazduha {podneblja) na intenzivnost i karakter umetničkog stvaranja u pojedinim zemljama i kod pojedinih naroda. U literarni studij unosi više sistema tek Gospodja de Stal (Mme de Stačli), Salantna dama koja zna Evropu, i »tipično dete 18, veka« (kako je naziva Lanson), Ona nastoji da baci svetlo ma kulturno-istorijski razvoj, i da francusku literaturu isporedi sa susednim literaturama, te da na paralelnoj razvojnoj liniji koja vodi iz prošlosti shvati sadašnjost, Ona je prva upotrebila izraz »uporedna kritika«, Prema Gospodji de Stal literatura je ovisna o religiji i politici, i obratno; moralni i politički uzroci menjaju duh literature, otuda i sve bitne razlike izmedju literatura južnih i severnih naroda, izmedju literature grčke, rimske, talijanske, španjolske, i francuske, na jednoj strani, i literature engleske, skandinavske, i nemačke, na drugoj strani, Ta antiteza je osnova njezina komparativnog studija, Konstatuje, da je sever romamtičan, jug klasičan, i ne skriva svojih simpatija za romantizam,

534.