Nova Evropa

su radnici slabi i rastureni a mnogobrojni, Bogati brane privilegije koje već drže, dok radnici osvajaju nešto što ireba da dobiju, Nemoćni su radnici, i treba ih pomoći, »Smatram da je socijalizam kvasac koji diže mrtvu masu i čini da čovečanstvo bude veće i lepše«, »Ja sam socijalist«, kaže na drugom mestu Frans, »zato što je socijalizam pravda; socijalist sam zato što je socijalizam istina, Najzad, socijalist sam zato što se danas mora biti za ili protiv socijalizma,«

Frans, genije bez volje za akciju, nije od onih preduzimljivih ljudi koji guraju svet, nije od onih osvajača koji imaju samo jedan cilj koji su jednom izabrali te ne vide ništa drugo. On je sputan, nesposoban za život, uz to spor u stvaranju, On je nemaran šetač po vrtu života, gde on vidi samo razbojište, Čitao je knjige, i voleo je čitanje kao slatko lenstvovanje; »dockan sam pronašao«, kaže on, »radost od rada«. U naknadu za taj nedostatak, A, Frans pun je unutrašnjeg života, on koji nije imao skoro nikakve spoljašnje energije, Zato je njegov socijalizam bio samo amaferskhi; on nije mogao da se bori, jer za borbu nije bio stvoren, Kod njega je prevladjivala mešavina skrupula i lenosti, i ako je postao slavan to je bilo protiv njegove volje, Mediutim, dok je telesno bio len ı trom, dotle mu je duh uvek radio, Nije stajao ni minuta, Od rane svoje mladosfi u glavi su mu misli preticale jedna drugu, Zato i nije bio govornik, |

Njegov stil, kojim je izlagao misli, bio je neobično prost, Nikada nije komplikovanija misao bila izražena prostijim stilom, A, Frans ne piše lepo; on piše čak, kao uostalom obično genijalni ljudi, vrlo rdjavo, Ali je njegova ljubav za harmonijom i savršenom formom tako velika da on neumorno glača svoje fraze: on uzima iz štamparije po šest korektura, i pri poslednjoj korekturi, gde bi se svaki drugi pisac zadovoljio formom, on seče makazama rečenicu za rečenicom da ih još i poslednji put spoji i venča jednu s drugom, I njegova konverzacija izražavala je ista tu komplikovanu misao, i bila čas zbunjena i oklevajuća, čas blistava i tečna; njegova konverzacija, upravo, to je more anegdota, skupljenih iz svih svetova i svih vremena,

Superijoran sladostrasnik, umetnik do srži, on Je smatrao da »jedan jedini lep stih čini svetu više dobra nego sva remekdela metalurgije«, Celo njegovo delo bilo je jedna velika himna sladostrašću, koje je smatrao najlepšim izrazom lepote, — ono je neumorna propoved ljubavi, Kao što je Jovan Krstitelj govorio čovečanstvu: »Pokajte sel«, Anatol Frans mu dovikuje: »Volitel« Uz to, on priznaje jedino fizičku ljubav, Fizičkoj ljubavi on daje visok socijalan značaj, jer, kaže, ljudi su tako grubi i surovi, i Slupi u isto vreme, da im jedino ljubav daje izvesnu blagost i sjaj. Tako u njih ulazi malo umetnosti i fantazije, i

223