Nova Evropa

"дословно нека дела Мицкијевића на прозу, — па је тај превод прелила у стих једна одлична песникиња, а пре него што је штампан преводилац га је ревидирао; изгледа да је ова "комбинација знања пољског језика и песничког умења испала "веома добро. Пољски Књижевни Клуб, основан у Варшави, „ступио је у односе с међународном књижевном организацијом РЕМ, и као једну од првих својих акција одлучио је, да "систематизира и објави канон дела пољске књижевности која би у првом реду вредело превести на стране језике, авршујући овај преглед, хоћемо поново да истакнемо да смо на овако скучену простору желели само с неколико речи истаћи најважније појаве и споменути најважнија имена пољске "(лепе књижевности, недовољно познате ван граница Пољске,

Leon Ptloszershi,

Razvitak pozorišta u Poljskoj,

Istorija teatra u Poljskoj vezana je usko s istorijom poljskog naroda. Vjekovno ropstvo utisnulo je Žig mesamo па samo dramatsko stvaranje nego i na repertoar poljskih pozornica na trima područjima: austrijskom, ruskom, i njemačkom, U istoriji „poljskog teatra opazićemo zanimljivu pojavu, da pozornica posmatrana budnim okom neprijateljske cenzure nije mogla biti pravim ogledalom društvenih raspoloženja, štaviše nije mogla biti ni platformom za uljecaje odličnih dramatskih pjesnika, čija je čežnja та ljepšim jutrom ı vjera u budućnost naroda izazivala podozrenje i zabrane od strane vlastodržaca, te se morala ograničiti na utjecaj riječi ovjekovječen jedino u knjizi, Na taj je način poljski teatar ispunjavao kroz dugi niz godina ::samo pripremnu ulogu, koja je krčila put budućem narodnome repertoaru, ostao je tek školom glumca i bio tribinom sa koje je mofao glasno odjekivati poljski jezik, Samo na bivšem : austrijskom području — zahvaljujući izvjesnoj slobodi koju je · davao ustav —, pozorište je moglo biti ujedno i nagovjestiteljem ljepše zore, te su stoga u Krakov nerijetko hodočastili zemljaci iz inozemstva, da uživaju javno u ljepotama djela velikih poljskih pjesnika, da crpu iz njih nove snage, i da se raduju pobjedama »Kosciuszke pod Raclawicami«, kako je glasio maslov jedne popularne drame pesnika Ančica {Anczyc), Pa ipak poljski teatar ni u epohi ropstva nesamo da nije propao nego se štaviše vrlo lijepo razvijao, iznošeći velike talente pjesničke i glumačke, koji su držali visoko zastavu poljske kulture i Каzališne umjetnosti, . | Ove godine navršilo se stoišezdeset godina otkako je osnovano u Varšavi Narodno Pozorište, I prije toga je bilo kazališta

528