Nova Evropa

Znam Vam toliko reći: 1) Lovćemske visove, izložene paljbi stotmama topovskih grla najvećeg kalibra s austrijske flote i mnogobrojnih boko-kotorskih stalnih i privremenih utvr= djenja, i napadnutih od skoro sto hiljada austro-madžarske najodabranije vojske, nijesu bili u stanju odbraniti desetak hiljada namučenih, gladnih, golih i bosih Crnogoraca, a pri tom upravo i bez topova, — Račimao sam da je na svakih pet linearnih metara lovćenskih položaja mogao biti po jedan Crnogorac na odbranu, Da je bilo umješnije komande, da nijesu dolazili sa Ruskoga Fronta u one dane onaki glasovi, a osobito da se mije Srpska Vojska mnalazila u nako groznom stanju, moglo bi se uraditi to da omo Crnogoraca što je branilo Lovćenski Front sa svojih dvije-tri hiljade žertava, nanese moguće toliko gubitaka neprijatelju, i to je sve, — sudbina Lovćena, Cetinja, i Crne Gore, bila bi ista,

2) Kako je radjeno od strane onih na Cetmju koji su vodili crnogorsku politiku i vojnu i opštu, ja sve ne znam, pa to nijesam u stanju ni opisati; ali znam to, da je tom politikom Crnogorska Vojska dovedena u položaj da onog dana kada je objavljena kapitulacija drugog izlaska apsolumo nije bilo, jer, dok su se crnogorske trupe malazile u одуирапји па 2—3—4 i 5 dana marša od Skadra, austro-madžarske trupe bijahu već na obali Bojane i na vratima Skadra, te u mogućnosti da u nekoliko časova zatvore ta jedina vrata za odstupnicu

Crnogorske Vojske, Janho Vuhotić,

gjeneral.

Iz dokumenata.

(Jedan poverljiv izveštaj ruskog Ministarstva Inostranih Dela o crnogorskoj kapitulaciji,)

Krajem 1915 i početkom 1916 godine, Crna Gora i Crnogorci doživjeli su jedan strahoviti dogadjaj, — pravu katastrofu, kakve ne pamti crnogorska istorija, Dogodilo se nešto nečuveno, nevjerojatno: Crnogorci, za koje je oduvijek i bez izuzetka važilo pravilo: »Umiru, ali se ne predaju«, — dovedeni su u takav položaj da su, gotovo bez borbe, morali položiti oružje i predati se svom vjekovmom neprijatelju, omraženome bečkome Ćesaru, Kako se to moglo dogoditi onim istim Crnogorcima Кој зи зе, 1 m posljednjim ratovima, do same katastrofe, borili kao lavovi i umirali »spominjući Maika i Miloša«? To je zagonetka koju će imati da riješe n=ši budući istoričari, jer smo mi možda i suviše bliski, i suv e zaimteresovani u tim dogadjajima, da bismo mogli mirno i objektivno

334