Nova Evropa

okretniji si od mene; pomozi mi«, Godine 1913, po padu Skadra, kazao je svom ličnom lekaru (danas sa stanom u Subotici): »Da sam slušao sve što su mi protiv njega (mene) govorili, danas mu se strvi ne bi znalo«,

Ja ovo me govorim radi sebe, jer sam lično postao prema svemu i svakome indiferentan: Rat, koji sam u ime moje zemlje objavio neprijateljima moga plemena, i koji je domio ovome slobodu, uništio je moju budućnost i moje zdravlje, Ja rekoh ono tek da čitalac vidi, da je onaj »ozloglašeni satrap« bio, u duši, čestiti čovjek, i da — od godine 1913 — nije imao od mene tajne u politici, Kao ministru Spoljnih Poslova Crne Gore davao mi je takvu slobodu, da mogu slobodno reći da sam, od aprila 1913 do kraja avgusta 1915, ja sam bio mnezavisni šef spoljne politike moje zemlje, Za sve ono što se u tom medjuvremenu dogodilo, ja imam da odgovaram, sa mojim nekadanjim drugovima — ukoliko ovi fo budu htjeli, — Kralj Nikola nije ni zašto odgovoran, Teretiti njega, ma za što bilo, znači griješili savjest, I poslje moje ostavke, koja je uslijedila protiv kraljeve volje, ostao sam kod njega u milosti, Kao podpredsjednik Skupštine, i jedan od šefova skupštinske većine, ostao sam stalmo u dodiru s Kraljem, tako da sam izbliza vidio i detaljno se upoznao sa svim dogadjajima (кој зи se u Crnoj Gori odigrali, sve do dana odlaska kralja Nikole iz Crne Gore (6, januara 1916), Mogu dakle da govorim o tim dogadjajima sa više autoriteta nedo drugi, Vodio sam i dnevnik: svi su dogadjaji u njem prilježno bilježeni, Materijal je vrlo opsežan; ali da ovdje mogu dati tek u majkraćem izvodu. Nabrojaću suhoparno samo glavne dogadjaje, dodajući najnužniji komentar,

Budući da je crnogorska kapitulacija neposredna posljedica srbijansko-crnodorskog suparništva, ovoriću majprije o policiičkim odnošajima ove dvije srpske kraljevine za vrijeme Bugarskog i Svjetskog Rata,

25, aprila 1913 godine, crnogorsku reakcijonarnu vladu, koja je bila neprijateljski raspoložena prema srbijanskoj vladi, zamijenili su u Crmoj Gori ljudi mirnijeg temperamenta i ubijedjene pristalice dobrih odnošaja izmedju dvije srpske kraljevine, Ovi ljudi, iako mladi (ja sam bio medju njima ponajmladji), bili su veoma staloženi, Svi su predvidjali — i toga se nijesu plašili — da Crna Gora i Srbija moraju, kad su se već granicama dodirnule, postati prije ili poslije članovima jedne zajednice; ubijedjeni o tome, svi su riješeni bili, da u buduće koordiniraju u svakoj prilici akciju spoljne politike Crne Gore sa onom Srbije, Vladino mišljenje dijelio je i pokojni kralj Nikola, Otuda ni kralj Nikola ni crnogorska Vlada nijesu ni jednog časa oklijevali, da se odazovu pozivu Srbije u ratu pro-

349