Nova Evropa

te da bi poznao izbliza razne kretnje i pojedina stanja čovečjeg tela; i nesamo čovečjed, već i životinjskog, poglavito konja (jednoga je konja i sam držao, radi svoga uživanja), budući da je pre svega želeo da upozna odnos i vezu izmedju umetnosti i života, U tome je tako daleko doterao da ni onaj koji se samo tim stvarima bavio ne bi mogao više postići od njega, Njegovi radovi kičicom ih dletom ispali su usled toga takvi da ih gotovo nije mogućno oponašati ,.,.

Umetnost Mikelanjola naišla je Još za njegova života, a ne — kako se dešava često kod drugih — tek nakon smrti, na priznamje, Jer, kao što smo videli, veliki pape — kao Julije II, Lav X, Klement VII, Pavle MI, Julije IH, i Pije V — želeli su da stalno bude u njihovoj blizini; a isto to želeo je i turski sultan Soliman, pa Framnja, kralj Francuske, car Karlo V, mletačka Sinjorija, i hercog Kozimo Mediči, koji su mu svi nudili lepe plate i nagrade, samo zato da bi i na njih pao delić slave i sjaja njegove ume{nosti. Ovo se može desiti samo sa ljudima velike vrednosti kakve je bio on; svet je video i uvidjao, da su tri veštine u njemu dospele do takog savršenstva, kakvo se ne javlja ni u starmi ni u sadašnjosti, i koje za sve mnoge godine otkako sunce sja nikome osim njemu nije bilo od Boga darovano .

„:, Niko se meće čuditi, što Je Mikelanjolo voleo samoću, budući da se tako predao bio ceo umetnosti, koja traži čoveka i njegove misli samo za sebe, te onima koji hoće da joj se posvete stavlja u dužnost da izbegavaju društvo, jer ko se bavi njome i mish o njoj, taj nije nikad sam, i nije nikad slobodan od misli, Nema nimalo pravo onaj ko to smatra čudnjaštvom i osobenjaštvom, jer ko hoće mešto odista čestito da da, mora biti udaljen i od briga i od razbibrige. Umetnost iziskuje razmišljanje, samoću, 1 pribranost, a ne trpi rastrojstvo i rasipanje. Pri svem tom, Mikelanjolo je neobično cenio, kad bi imao vremena, ophodjenje 5 ибећип 1 duhovitim ljudima, i održavao је s njima prijateljstvo i dobre odnose; tako naprimer s uzvišenim kardinalom Hipolitom Mediči, koji ga je tako voleo, da mu je poklonio jednog svog divnog turskog hata, čim je čuo bio da se ovaj sa svoje lepote dopao Mikelanjolu, i još mu je uz hata poslao deset mazdđi natovarene hranom, skupa s jednim konjušarem, što je sve Mikelanjolo od njega rado primio, U dobrom prijateljstvu živeo je i sa presvetlim kardinalom Polom, čiju је dobrotu i čestitost visoko cenio, Isto tako sa kardinalima Farneze i Santa Kroče, Ridolfom, i Mafeom, te sa monsinjorom Bembi, Karpi, i mnogim drušim kardinalima, biskupima i prelatima, da ih ne mogu sve ovde izredjati ni po imenu; dalje sa

285