Nova Evropa

kopije zla i zla na zapadu i istoku? I to да је г Ка зштаспјеб Splita, ovog koji Još ne zna kamo će a nešto hoće, i preko napudrane hohštaplerije i preko »musavo8š« nižeg staleža Кој: se nekamo penje? ,,.

Ali da stanemo. Možda je bilo vrijedno sve ovo ispisati gadi nas samih, jer doista osjećamo, u najboljim svojim trenucima, neku Novu Evropu; ali još i vrijednije radi ove naše zemlje koju volimo i želimo što srećnijom. Neka profesora, onih gladnih nauke i sitih poezije, neka gledaju kroz svoje naočari, a političari neka brbljaju i operišu vječitim frazama. Važnost je Splita, znamo svi, tako golema kao i sva prošlost ove obale, i ove odvajkada najčudnije tačke, kao i sva trađika naših dana, kao i sva grozota naših nevolja. U čemu da Split sa cijelom Dalmacijom prednjači, ako neće da sve svoje vitalnosti s lijepim i čestitim i misaonim i djelotvornim izdigne iznad sebe današпјеба i ulre sebi put s jakom voljom u doista novo doba, bez svih ovih naših savremenih zlojadosti? Šta je sve istorija do današnjeg dana nagomilala i izbacila na našu površinu, nel ne bude vir koji će trebati da Suta u kakvoj oluji svu nečist i kaljuž! Ne treba da ocjenjujemo, htjeli smo samo da istaknemo razne momente, jer Split se samo može da okarakteriše živim i teškim bojama koje znače i velike patnje i velike nade. Prelistali smo nekoliko stranica našeg doba: vidjeli smo Jak kontrast, i to mora da imamo pred očima, — kontrast dviju energija ili dvaju života. Živimo u previranju. Koliko možemo, učinimo s boljim što imamo, da nam sutrašnjica, i u Splitu, za cijelu Jugoslaviju bude što bolja i ljepša, po snazi i zasluzi,

M. Bartulica.

Splitska žena.

Alo prelistamo povjesnicu Splita i njegove najbliže okolice, naći ćemo da nam malo, vrlo malo, kazuje o ženi, baš kao da ta polovina pučanstva nije nikada uzimala udjela u onome za što se je muškarac borio, radio, i sticao, Razumljivo je, doduše, da dok njen djelokrug nije prekoračivao praša obiteljskog doma,

ili nije prodirao kroz rešetke sredovječnih samostana, ona od ~

fadanjih povjesničara nije ni smatrana kao društveni faktor spomena vrijedan, pa je spominju samo ondje Sdje bi se slučajno istakla bilo kakvim dobrim ili lošim primjerom, kolektivno ili pojedince; ali i tu više tek da bi se utvrdila činjenica, To je, naravno, sasvim nedovoljno da bismo stvorili sebi sliku razvoja njezine psihe,

Budući da su pravi stanovnici Splita upravo Solinjani — Jer. su oni, u sedmom vijeku, bježeći ispred Avara, napustili bili

108