Nova Evropa

opasnost za posed Carigrada, G. Kulidž misli, da se Rusija nije zauvek udaljila od balkanskih problema, — »sovjetska, ili kakova bilo, ona još nije rekla poslednju reč u pitanju tesnaca«; s druge pak strane Balkana je Italija, »zemlja na koju se danas najviše upire prstom da gaji imperijalističke težnje«, Istočno pitanje je, dakle, još uvek otvoreno, i budućnost balkanskih narod4 ovisi o tome kako će oni sami znati da iskoriste stečenu slobodu i nove prilike,

G. Armstrong gleda sa više optimizma na Balkan od svoga predgovornika, U svojoj knjizi, on Je sabrao ovih deset rasprava; »Novi Balkan«, — »Je li jugoslovensko jedinstvo realno?«, »Rijeka, — la citt&a morta«, — »Jadranska željeznica«, — »Виdućnost Arbanije«, — »Grčka neoslobodjena ostrva«, — »Spor oko Soluna«, — »Bugarska i Egejsko More«, — »Spor oko Besarabije«, — i konačno: »Nastojanje oko mira«, Ovim, паravno, nisu iscrpeni svi balkanski problemi; čak su ispušteni i neki od najbitnijih (kao naprimer pitanje Carigrada i morskih tesnaca, pitanje Dunava, i t, d,), Ali ova knjiga i nema pre= tenzije da bude jedno zaokruženo delo, sa svim detaljima i znanstvenim materijalom; ona je sebi stavila u zadatak, da nekoliko najkurentnijih balkanskih pitanja, koja se danomice provlače po novinama, učini američkom čitaocu pristupačnijim i razumljivijim, na lak način i sa težnjom što veće objektivnosti,

Govoreći o novim prilikama na Balkanu, G, Armstrong misli, da razvoj prilik4 daje razloga za »umereni optimizam«, Bugarska je još najcrnja tačka u celoj toj slici, U Jugoslaviji se prilike sredjuju, Verske razlike nisu toliko odlučujuće u plemenskim rasprama, koliko se misli, Važnije je to, što su Srbi navikli da gledaju na Istok, prema Carigradu, a Hrvati i Slovenci na Zapad, prema Rimu i Beču, Proces centralizma bio je od strane Pašića »forsiran prebrzo i teran predaleko«. Radić je grešio u neobuzdanosti, demagoštvu, 1 lošoj taktici, Naročito potanko opisuje G, Armstrong dogadjaje oko dolaska i pada Davidovićeve Vlade (u julu 1924), Kada je general Hadžić dao ostavku, posle poznatog Radićeva govora o vojsci, Kralj je upozorio Davidovića, da mu je on dao mandat uz obavezu da će sastaviti većinu u kojoj će biti osigurana lojalna saradnja sviju, pa i Radićeva; to se nije dogodilo, »Ali, rekao je Kralj Davidoviću, ako se on odluči da dade javno saopštenje, u kojemu bi izneo potanko sve što se dogodilo, Kralj će onda verovati da Je Davidović savesno nastojao da izvrši što mu je povereno, i u tom slučaju će smatrati opravdanim, ako on 2аtraži da zadrži Vladu i da raspiše nove izbore, Davidović je to prihvatio, ali u izjavi koju je spremio on je još uvek više mislio nato kako da predobije Radića nego da pogleda situaciji otvoreno u oči, i da iznese energično svoj program pred zemlju,

239