Nova Evropa

ljude svih kontinenata u prostoru i vremenu, i čitava je kriza tolikog obima i take originalnosti da joj u istoriji čovečanstva nema ni blizu ravne. Ova je kriza započela, kada su u velikim evropskim zemljama industrija i trgovina, da bi se uspešno oduprle konkurenciji susednih zemalja, zatražile potporu od Države; na taj je način Država, čisto političko biće, ušla u ekonomsku borbu, te se izmešale politika i ekonomija. Medjutim su, u seni velike industrije i velike trgovine, rasli i razvijali se sitna buržoazija i radnički proletarijat, koji su takodjer od Države očekivali i tražili zaštitu i potporu, a za uzdar morali su priznati Državu sa svim njenim tradicijonalnim i istorijskim vrednostima i predrasudama, t, j, morali su se nacijonalizovati, Tako je pobedjen internacijonalni socijalizam; a od velikih država prihvatile su nacijonalizam male države, pa se danas nacijonalistički požar širi u velikim linijama na sve strane, Evropa se, prema tome, nalazi danas na sudbonosnoj raskrsnici: ili da realizuje svoje ujedinjenje, pregazivši i proživevši nacijonalizme, ili da se povrati u stanje ranijih vremena, kada je svaki narod živeo od svojih produkata i nije mu trebalo drugih da živi, Samo što je medjutim ekonomska zavisnost različnih evropskih državi i raznih kontinenata izazvala u njima pojavu prenaseljenosti, što pojedinim državama onemogućuje život od svojih vlastitih produkata dogđod se ova prenaseljenost ne ukloni, Otuda nezaposlenost Која besni Evropom, a usled toga nasilan razvoj socijalne borbe, koja se često izrodjava u najstrašnije grubosti,,. Današnja situacija u Evropi neobično je slična onoj Grčke posle Peloponeskogš Rata: Atina, Sparta, Tiva, бтадће! па nekoliko sati udaljeni jedan od drugoga, bili su medjusobom rastavljeni strašnim mržnjama i psihološkim ponorima; otuda neprestani ratovi, kao danas u Evropi: Francuska, Nemačka, Poljska, Rusija, udaljene — u današnjim razmerama — opet na nekoliko sati jedna od druge, rastavljene su shvatanjima i željama, a nigde se ne vide snage koje bi istinski radile na zbližavanju i ujedinjavanju u internacijonalnom smislu, Ukoliko take snadše i postoje, svaka ide za svojim naročitim ciljem {Katolička Crkva, Socijalizam, Komunizam, Plutokracija i Kapitalizam], ili su nedovoljno razvijene i bez autoriteta (Društvo Naroda, Demokratija). Naprotiv, padaju u oči i nameću se simptomi, da je najintimnija i najdublja svest današnje Evrope zamračena i zamućena. Nije zahvalan zadatak proricati, ali je očigledno da sve ovo ne sluti na dobro, — osim ako baš ova zla slutnja ne razbudi svest i ne ulije nove srčanosti u ljude, jer smrt Evrope u svetu danas značila bi za našu zemlju ono isto što je za stari svet značila nekad propast Rima ,..

Poslednji medju talijanskim intelektualcima koji na osnovama idealističkim tumači današnju duhovnu krizu Evrope, Gjuzepe Rensi, misli ovako:

— Zajedno sa Špenglerom i sa najnovijim ruskim piscima, držim da je Zapad na zalasku. i da se nalazimo u predvečerju novog Srednjes Veka, koji nam priprema doba prelaza, koji započinje s Ratom i s Revolucijom. Vrlo je lako mogućno. da zapadno-evropski duh utrne pred