Nova Evropa

trebno jedaga slobodnom voljom i zadrži, Sankcija volje, dana Ustavu eventualno u početku, ne može da vrijedi za vječnost niti za broj godina tačno unaprijed liksiran, — ona vrijedi dotle dok postoji ta volja; s prestankom, ili sa promjenom, volje prestaje i sankcija, ta — po riječima Bartelemija »caracićristique ćmouvante«, Ovaj momenat volje ne mogu promijeniti, odnosno dati mu drugo značenje ili povući iz njega druče konzekvence, ni oni koji stoje na stanovištu narodnog jedinstva, Kad bi i postojao зуабдје potrebni elemenat jedinstva, L. , osjećaj jedinstva — (а taj, nažalost, postoji tek kod rijetkih Hrvata i Srbš, a još rijedjih Slovenaca) —, još uvijek Bi se kod ftakog osjećajem jedinstvenog naroda Srba, Hrvata, i Slovenaca mogle primjetiti razlike, po kojima bi se moglo reći: to su Hrvati, to su Srbi, to su Slovenci; a doklegod ima tih razlika — makako one sitne bile —, i doklegod ima znatan broj onih koji iskreno vele o sebi »mi smo Hrvati i зато Hrvati«, dotle treba kod tih Hrvata uvažavati njihovu volju, Ustav dakle, po kojemu u državnoj zajednici žive i Srbi i Hrvati i Slovenci; treba da hoće i Hrvati; treba da ga hoće, ne iz kakve bratske ljubavi, već zato što njihovi interesi, interesi Hrvati, to zahtijevaju i dopuštaju, Za državu, uredjemu Ustavom koji Hrvati, dakle jedan dio njezinih državljana, neće, može se reći da je tim državljanima, Hrvatima, nametnuta: ona nije njihova volja, nije njihova sloboda, nije njihov interes. U tom slučaju riječi o državi, o Ustavu, o bratskoj ljubavi, jesu — da opet citiramo Bartelemija — samo »d'apparence libćrale et de smcćritć douteuse« {»po izgledu liberalne, a po iskrenosti sumnjive«); a onda ni država nije ono što je, po riječima ovog francuskog učenjaka, Poljska: »Paboutissement final et comme le couronnement d'une fidćlitć nationale« (>ugaoni kameni kao neka kruna narodne vernosti«). i

Ustav nije država; on nije ni narod, On je tek djelo naroda i instrumenat države; on je radi njih, a ne oni radi njega, Il, ako se vidi da Ustav prijeti uništiti narod-državu, onda je bolje da narod u državi uništi takav ustav, nego što bi se dao s pomoću njegda uništiti, Ako je smrt kraljeva imala značiti — po onoj »le roi est mort, vive le roi« — kontinujitet vlasti u državi, dakle kontinujitet države, onda i uništenje ustava imade značiti kontinujitet države, u našem slučaju kontinujitet zajednice Srba, Hrvata, i Slovenaca u njihovoj državi,

Medjutim, ono što Hrvati hoće nije uništenje Ustava, Oni hoće reviziju Ustava, hoće ono što i sam Ustav predvidja, i Što se kod svakog ljudskog djela predvidjeti mora. Hrvati ne spajaju s tom revizijom želju da izmijene шобе sa Srbima: da Srbi dodju prema njima u položaj u kojemu st oni danas prema Srbima; oni idu samo za izjedmačenjem

59