Nova Evropa

stupa u rat, Odmah u prve dane posle objave Rata, na svečanom skupu naprednih ruskih orđanizacija u Petrogradu izglasana je jednodušno rezolucija, da »Srbi, Hrvati, i Slovenci moraju biti ujedinjeni u jedan državni organizam, tako da svaka grana ovog junačkog naroda sačuva svoje osobine ,.,.« (»Nov. Zveno«, br, 33 za 1914). A naskoro zatim pala je i ideja o prikupljanju i organizovanju jugoslovenskih dobrovoljaca u Rusiji (vidi o tome članak u »Novoj Evropi« od 26. novembra 1927). За balkanskog vojišta, poimence iz Srbije, slali su dopise velikim ruskim listovima, pored pisca ovih redaka, naročito b, ministar Gjordje Genčić, i Milan Bojović, objašnjujući ujedno i političke težnje i namere jugoslovensko8 naroda pred širokom ruskom javnošću, Na ovome radu pomogli su nas i neki naši javni radnici i književnici, medju kojima pokojni Ivo Ćipiko, Sećam se živo još danas pokojnog Iva, kako sedi u jednoj niskoj aščinici, i piše,,. Njegov članak »Majci hoćemo« odigrao je svoju istorijsku ulogu, Preveden na ruski, ugledao je sveta u listu »Novoe Zveno« (br, 49 za 1914), i učinio je silan utisak, To je bio prvi metak izbačen protivu pretenzija talijanskih na Dalmaciju: uzeo ju je u zaštitu rodjeni sin, brat od strica današnjeg fašističkoš senatora Antonija Ćipika, Dalmatinca.,. I neka braća Slovenci uzela su učešća u ovoj našoj propagandi,

Kad sam stigao u Niš, jula 1914, posetio sam pokojnog Pašića, da Sa obavestim o prilikama i raspoloženju u Rusiji. Svi su ministri bili na okupu, teško zabrinuti, U pogledu Rusije, osećalo se da im nema Hartviga, — bili su slabo poznati sa pravim stanjem stvari, Spalajković je bio homo novus u Petrogradu, bez veza i doticaja sa širim krugovima, pa nije čudo da su njegovi izveštaji, ukoliko ih je bilo, ispadali mršavi i šturi, Kad sam se, decembra iste godine, vratio u Petrograd, pošlo mi je ipak za rukom, da Poslanika Srbije uvedem u Jedno ugledno društvo, kod profesora S, O, Gruzenberga, gde je načinio poznanstvo više poznatih umetnika i književnika, medju njima Beklemiševa, Makovskog, i pok, Leonida Andrejeva, Ova poznanstva sa ruskom duhovnom elitom iskoristio je Spalajković vrlo dobro i vešto, dok je bio u Petrogradu, Šta je bilo kasnije, kad se — početkom 1918 — preselio u Volohdu, a ostavio svoga zamenika (Jovana Anastasijevića, iz Skoplja) da »vodi« Poslanstvo, o tome bolje da ne govorimo, Biće da nije hteo da zaostane za tadašnjim poslanikom Srbije u Bukureštu (pok, Pavlom Marinkovićem), o čijem se trgovačkom talentu tada čuda pričala, Ali, možda će o tome jedared progovoriti i javno bivši sekretari Poslanstva u Bukureštu (G, Fotije Sta. nojević, i drugi), pa da im ne kvarim posla...

Čujem, da je Spalajković izjavio nedavna u Parizu, da bi se rado vratio u Rusiju, i da se nada da će još doživeti take

259