Nova Evropa

snosti zapadanja u zloglasne carinske sisteme, koji su naprimjer uništili španski kolonijalni posjed u Americi, S druše je strane sveudiljno jačanje britanskođa življa u kolonijama podizalo nivo političke zrelosti i stvaralo tako preduvjete za postepeno izgradjivanje »selfeouvernment«-a, bez opasnosti po jedinstvo Imperije, Rastuća ekonomska isprepletenost Imperije nadoknadila je slabljenje ustavopravnih veza i omogućila primjenu demokracije na odnose matice prema naprednijim članovima Imperije. Taj proces počinje sredinom 19. vijeka i vodi konačno do današnjeg tipa dominijona.

Godine 1867, Kanada otvara razvoj i postaje dominijon, a dvadeset Sodina kasnije javlja se federalistički pokret u matici {»home rule all round«, »devolution«) u vezi sa rješavanjem Irskođa Pitanja, Australija (1900) postaje »Commonwealth«, a 1909 slijedi Južna Afrika, kao treći dominijon; zatim Nova Zelandija (New Zealand), i — kao konačno rješenje Irskog Pitanja — konačno i Slobodna Irska (Irish Free State), Nakon zadnje Imperijske Konferencije (u Londonu, 1926) svi dominijoniilrska važe kao samostalne države iobrazuju zajedno s Velikom Britanijom »British Commonwealth of Nations« Formalnu vezu čini samo zajednička Kruna; ali je zato ovim smionim državničkim činom utoliko jasnije naglašena mreža stvarnih veza medju članovima ovog zajedničkoš bogatstva — Commonwealth-a. U prvom redu, veza krvi; zatim, oslon na britansku pomorsku silu, iz тагЛоба sigurnosti; dalje, jake trgovačke veze s maticom, pretežnost britanskog udjela u dominijonskim zajmovima i investicijama; te konačno, opće uvidjanje, da Vladi Britanije pripada pravo vanjsko-političke inicijative, nesumnjivo radi većed iskustva i ugleda. Te veze stvaraju dovoljnu mjeru adhezije, budući da predstavljaju interes svih dijelova. Popuštanje pak svih ranijih ustavopravnih obruča imalo je za cilj suzbijanje centrifudalnih tendencija u samim dominijonima. Ulaz u »Commonwealth« predstavlja konačni i najviši stepen koji pojedine kolonije mogu da postignu: u unutarnjoj politici puna samostalnost, u spoljnoj formalna, uz mudro podržavanje vodeće uloge matice, — to je položaj dominijona.

Izvan »Commonwealth«-a, a u sklopu Carstva {»British Empire«) nalaze se još krunske kolonije, Indija, protektorati, i mandatirane teritorije. Kod svih tih članova Imperije još ne postoje osnovni preduvjeti za dominijonski položaj: ili je sama teritorija premala da postigne značaj državopravne individualnosti, ili je prosječna politička zrelost žiteljstva još preslaba za samoupravu na tako širokoj osnovi kako je to slučaj kod dominijona, Potonjem je nedostatku, u

104