Nova Evropa

9

XVIII veka{!), koji veli da »Scalabitae sunt IHlyrii vulgo Esclaуопез аш рег ca tempora in Hispania stipendia nerebant«, Priznajući da svi arapski sakaliba nisu bili Sloveni, Dr. Andraši tvrdi, da se »može pouzdano zaključiti, da je medju Slavenima u Kordovi bilo vrlo mnogo, pače najviše Hrvata«, jer su mnogi odlazili tamo od svoje volje; štaviše, da su se od svoje volje »prodavali u roblje, samo da dodju u zemlju svojih težnja«, Ne možemo a da se ne čudimo ovako proizvoljnim tvrdjenjima, Broj Hrvata u Španiji povećavao se, po njefovim rečima, i time što su Hrvati u ono doba od svih slovenskih naroda »najčešće dolazili u priliku da se sukobe s neprijateljima, pa su tako sigurno davali veliki broj robova«, iako ovako »davanje robova« neprijatelju nije mnogo u skladu sa njegovim sledećim izlaganjem: da su Hrvati »i po svome nagonu i po svojim sposobnostima bili kao pozvani na junačka i pustolovna djela«, Kao Mažuranić, i Andraši je uveren da su postojale tesne veze izmedju Hrvatske i Andaluzije, naročito u toku XI stoleća, U potvrdu ovoga, navode oni poslanstva koja su razni hrvatski kraljevi slali na dvor Abduramana 111, o kojima čovori učeni Jevrejin Hazdaj u svome pismu upućenu Josifu, kralju Hazara, jedanaestom jevrejskom princu otkako je ovaj mnogobožački narod primio bio Mojsijevu veri,

Hasdai ibn Shaprut, član plemenite porodice IbnEzra, bio je lekar u Kordovi, i kao takav prizivan je na kalifov dvor, pa je uskoro postao kalifovim vernim savetnikom, i bio mu је u svemu, samo ne po imenu, Ministrom Spoljnih Poslova, Budući da je bio »prefnjen diplomata«, Abderaman mu je često poveravao najvažnije diplomatske poslove, Kao Jevrejin interesovao se on za svoje saplemenike, a kao učen čovek postao je zaštitnikom jevrejske učenosti, On i njegovi sledbenici bili su prvi predstavnici jevrejsko-evropske kulture, U spomeпшоте svome pišmu kralju Josifu {koje je pisano oko 960), Hazdaj kaže, kako je čuo da postoji jedna nezavisna jevrejska država, pod imenom A |-C h a za r, severno od Kavkaza, izmedju Crnog i Hazarskog (1. ], КаграјеКков) Mora; tu su mu vest, veli, doneli poslanici Korasana, t, j. današnje Perzije, a docnije su mu istu potvrdili vizantijski poslanici, koji su mu još rekli, da se hazarski kralj zove Josif, Hazdaj je odmah odlučio da stupi s njim u vezu, i pošto Je dao sastaviti jedno pismo na jevrejskom, potražio Je pouzdanog vesnika kome bi ga poverio, Poslao ga je najzad po jednom Jevrejinu (Isaac ben Nathan) vizantijskom Caru, s molbom da ба isporuči kralju Josifu, Ali Car vrati i vesnika i pismo s rečima, da je put za hazarsku zemlju nesiguran, i na suhu i na moru. Hazdaj je onda mislio da svoje pismo pošlje Jevrejima u Jerusalim, koji bi našli priliku da Sa dostave kome treba; ali u to vreme stiže u Kordovu poslanstvo 'kralja Gebalima, i Hazdaj odlučuje da pismo poveri dvojici

177