Nova Evropa

Hrvatske i Istrije s jedne strane, i Španije s druge, morale su, vele oni, biti jako razvijene, Ovo važi naročito za vreme od 888 do početka XI veka, kada su prijateljski odnosi postojali izmedju vizantijskih careva i kordovskih kalif4, -

Ova fakta dakle navela su više pisaca, hrvatskih i stranih, da zaključe, da je taj kralj Gebalim4 po svoj prilici bio hrvatski kralj Krešimir Ii, koji je vladao od 949 do 969, Za to je vreme Hazdaj bio Ministar Spoljnih Poslova i Ministar Trgovine i Finansija u Kordovi, Ako uzmemo, da je on u svome pismu kralju Josifu govorio samo o poslanstvima koja je on lično primic u ime Kalifa, onda se slobodno može smatrati da je to morao biti Krešimir II, a ne koji drugi hrvatski kralj, koji je slao svoje predstavnike kordovskom Kalifu. Protivu ovoga gledišta mogle bi se jedino navesti nesredjene prilike u Hrvatskoj baš u to doba: prva dva naslednika kralja Tomislava, — Trpimir II, oko 928935, i Krešimir |, oko 935—945, — bili su doduše u stanju da održe snagu i veličinu Hrvatske, ali oko polovine X stoleća došlo je u zemlji do gradjanskog rata, i za to vreme Hrvatska je izgubila nekoliko otok4 i primorskih gradova, a gotovo i celu Bosnu. Ostrva i gradovi ponovo su došli u vizantijske ruke, a Bosnu ie uzeo srpski vladalac Časlav, koji se brzo i nenadno digao do znatne visine {u vremenu od 931 do 960); tek posle njegove smrti uspeo Je hrvatski kralj Krešimir II da povrati deo Bosne i da osnaži svoju kraljevinu, kao i da zadrži sve zemlje prema Ugarskoj, izmedju Save i Drave. Ali nekadašnja hrvatska flota od 180 brodova spala je bila na 80, dok se ništa ne zna o snazi suhozemne vojske, Istorija ništa ne zna o Krešimirovim vezama, irgovačkim ili političkim, sa drugim zemljama, a 5 Апdaluzijom napose; ali ima jedan lakat koji ide u prilog teorije, da je zemlja Gebalima mogla biti zemlja Hrvatska, pa da je prema tome moglo biti i nekih veza izmedju Hrvatske i Andaluzije:toje geografski put naznačen u Hazdajevu pismu, kojim je ono imalo da ide kralju Josifu, t. j. iz zemlje kralja Gebalima u Ugarsku, zatim u Rusiju (nesumnjivo južnu)l, pa u Bugarsku (Bugar4 je u tome vremenu bilo duž severne obale Crnog Mora), i najzad u Hazarsku, Iz tofa, što je Hazdaj bio u stanju da pošlje glasnike, t, )J. više njih, da traže slepos Jevrejina [ne kaže se da li su više njih otišli odjednom, ili u izvesnom razmaku vremena), Mažuranić je razumno zaključio, da je zemlja Gebalima morala biti primorska i lako pristupačna, kao što je to bio slučaj sa Hrvatskom. Put od Andaluzije do Hrvatske mogšao se, veli on, prevaliti u četiri nedelje,

Nismo uspeli da nadjemo izvor tvrdjenju prolesora Greca (H, Graetz), da su ona dva Jevrejina, kojima je Hazdaj po svoj prilici poverio svoje pismo, bili tumači u pratnji poslanstva nekog »slovenskog kralja sa Donjeg Duiunava«.

179