Nova Evropa

600 розћапзтоо ljudi-bogova, Roji su prolazili ovim bregovima, ·ofbrivajući prue plamenove misli, prue Rrihove stihova, prve uzdisaje duha? Zafim, preobraziti se, u savršensivu jedne paganshe i rafinirane shepse, pod udarom istočnog objavljenja: i nesfafi, honačno, za sebe Proz stoleća tudjih dominacija i ePsploatacija; izgubiti se u orbanima čovečanshih poplava, da se na .oncu ipaP po istrošenim bregovima pojave generacije balhansbih junaha, тед етапзртћ ротогаса, [ерапНпзвћ ртедилтаса, 00 ЛА fo зрађаћо večno prisufni i uečno živi znaci »grčRhoga čuda«!...

Ne zavaravajmo se: Grčba je svugde prisutna. U ćelijicama još dovoljno nerazvijenoga mozga srednjoškolaca, hao i u terminologiji bijologa ili savremenog čitatelja novina. Ona prevazilazi iščebivanja holandshog profesora, na isti način Rao što se njenom vizijom zanose з!тове oči zagrebačkog klasiciste. Svi oni ne postavljaju razlibe izmedju prve, druge, i freće Grčhe: oni je vole u ushitu svoje fantastične subjebhtivnosti, i neosećajući da joj fom neodredjenošću čine Privo. Oni se zanose Maratonom i Ter'mopilama, a da i ne poznaju herojshu epopeju Misolungija; divnu i upravo emoliuno izrazitu gravuru hrvavog sulijofskog pokolja.

Ali bo je Grčbu uhvafio upravo u ovim časovima пјепа .savremenog izdignuća, faj je osetio neprehidni Rhontinujitet snage boja je bila u stanju da opčara ambicijozni a ipak tako blagi značaj jednog Bajrona. Ko je Grčbu sreo u tome melanholičnom pejsažu misolungijshe istorijshe stvarnosti, u tome hontabtu sa primitivnim herojstvom sredine, faj je mogao da oseti svu njenu večnu privlačnost, svu lepu ljubav ove napaćene zemlje.

Sami bao oštrim nožem zacrtani proplanci strše visoko iz mora, onaho Pabo su opisani u pesmama, bez barohnih epiteta: ·goli, stalno goli, bao odsečeni i nedovršeni ljudshi torzo. U njihovim dolinama močvarna laguna budi se iza sna: ofvarajući .sučelice horizonat mediferansbog plavog pofeza. Svetfle i mer= merne fačbice grobova, mučeničbhih grobova. Ceo jedan hrvavi pejsaž mučeniba i slobodarskih svedočanstava, hao u legendi, o je fa privlačna fajna Misolungija. Na tome mestu, u jednom času subjebfivnoga raspoloženja, susreo sam Grčku: sa svim njenim ranama i potresnim bolovima, modernu i novu Grčhu, boja se još ubeb napreže da, na razmedji jednog i drugog sveta, sačuva i istabne svoje poslanstvo, svoje duhovne i maferijalne „postulate.

Misolungi, aprila 1930.

384