Nova Evropa

zemlje. Ali je socijalistima veoma teško padalo da dodju ma i blizu kakovu sporazumu u pogledu načma na koji bi se poljodelstvo imalo izvoditi u budućem socijalističkom društvu. Komunistički Manifest govorio je o naučnom obradjivanju fla, prema »zajedničkom planu«, s pomoću čitavih »vojsaka radnik4«. Ali, bez obzira na uredjenje koje bi vladalo u nekom idealnom društvu, socijalisti su u pogledu proizvodnje imali na svakom koraku svoje javne delatnosti da rešavaju poneko praktično pitanje koje je tražilo izvesno odredjeno držanje za onaj čas. Poljoprivredna kriza, prouzrokovana poglavito otvaranjem novih izvora hrane u Istočnoj Evropi i s one strane Okeana, predočila je zapadnom seljaštvu potrebu da se samo zaštiti. Na početicu Devedesetih pojavio se čitav niz seljačkih orđanizacija s konzervativnim sklonostima, u Nemačkoj, u Belgiji, i inače, Još značajniji su bili rezultati parlamentarnih izbora, Svuda su socijalisti od malih revolucijonarnih grupa marasli u velike političke stranke. Vlast je postala ciljem koji se dao domašiti. Ali je napredovanje zadržavano neprijateljskim držanjem seljaštva, »Još nismo dobili nijednog jedinog socijal-demokratskog seljaka«. — tužio se jedan delegat iz Južne Nemačke na stranačkom Kongresu u Hale godine 1890. U to doba, stoga, otpočelo se i u zapadnim zemljama s razvodnjavanjem marksističkosš programa što se tiče poljoprivrede, Stojeći i dalje uglavnom na principu nacijonalizacije ila, zapadnjački socijalisti počeli su se slašati u tome, da seljaka treba zaštititi »kao poreznika, dužnika, i proizvodjača«. I sam nepopustljivi Kaucki, u svojoj knjizi »Agrarno pitanje« (1899), priznao je, da »zajednica interesš može ponekad prevagnuti razlode opozicije, pa ići u prilog zajedničkom istupanju seljaštva i proletarijata«. Imalo je to biti savezom, ili bar primirjem, za vreme zajedničke borbe protivu kapitalizma, Ali šta posle? — U svojoj raspravi »Dve taktike za Socijalna Demokratiju« {1906), Ljenjm je bez okolišenja povukao pravi zaključak iz celoga lanca razmišljanja u kojemu se Kaucki zaplitao šest godina pre toga. Kad dodje do pobede, pisao je on, »onda će biti smešno govoriti o jedinstvu volje izmedju proletarijata i seljaštva, o demokratskoj vladavini. .. Onda ćemo imati da mislimo na socijalističku, na proletersku diktaturu ,..«

Kao varošani i revolucijonari, socijalisti su neprikriveno prezirali seljaštvo, Ali su u praksi bili prinudjeni da se umere u ovoj svojoj predrasudi i da popuštaju gdegod su seljaci bili u dovoljno velikom broju te važili kao politički činilac. U svakoj je zemlji reformistička struja bila, naravno, ponajača u onim krajevima u kojima je prevladavao mali posed. Šta su naprimer mogli činiti južnonemački socijalisti? Ako su hteli da zadobiju seljaštvo za socijalizam, morali su se buniti protivu marksizma. Pa kad je ovo bilo jasno već u Nemačkoj i Francuskoj, moralo

108