Nova Evropa

Državne obligacije, i dudoročne i kratkoročne, poznate su na tržištu kao jedan od najboljih kreditnih papira, te ih prema tome država može da rasproda pod najboljim postojećim kamatnim uslovima, Na prodaju se nude poput ma bilo koje privatne obligacije, preko uobičajenih kanala, t, j. preko finansijskih zavoda; ovi državi kreditiraju iznose u srazmjeru novo-prodatih obligacija, te na iste državi plaćaju kamate, obično dva do tri od sto, Od vremena do vremena, kadgod Vlada zatreba novaca, Ministarstvo Finansija zatraži od banaka, koje su državne obligacije kupile bilo za sebe bilo za publiku, stanovite sume; ove dotični novčani zavodi predaju saveznim rezervnim bankama za račun Ministarstva Finansija. A budući da iz ovih bankovnih kredita država podmiruje istodobnn svoje: tekuće potrebe, to je moguće ı ovu firansakciju udesiti bez prenosa većih količina gotova novca, odnosno. bez jačeš# pritiska na kamatnjak za opće trgovačke potrebe. ili, drugim riječima, državne se tražbine i državne obaveze izgšladjuju putem »clearing«-a izmedju pojedinih banaka. Prirodno. je da ovakove metode mogu biti uspješne jedino u onim zemljama u kojima se je ček već odomaćio kao glavno platežao sredstvo, |

Obaveze koje država izdaje u svrhu pokrića rashoda predvidjenih u godišnjem proračunu, jesu dvojake: dugoročne, i kratkoročne. Za duđoročne obligacije — bonove -—o Žisplatni je rok odredjen datumom koji glasi na nekoliko godina unaprijed, obično deset do pelnaest, Kamate što ih država ma iste plaća jesu niske, obično ispod kamatnjaka ma koje druge obligacije, municipalne ili privatne, te su vanredno popularne kod svih klasa rentijera, kako radi likvidnosti tako i radi skoro stalne tržne cijene, Kratkoročne obligacije — сегннкан, поје (»bills«) — plative su obično u roku od šest do dvanaest mje-. seca. Sistem finansiranja kratkoročnih obaveza prenijet je u Ameriku iz Engleske, te je prvi put primijenjen u državnome gazdinstvu prije dvije. godine, otkada se Ministarstvo EFinansija stalno služi njime pri provodjenju spomenutih tromjesečnih transakcija, Prednost kratkoročnih obligacija leži u kamatnjaku, koji je kod ovih obaveza odrazom stanja na novčanome tržištu, a ne rezultantom sijaset komponenata, koje često bez obzira na postojeće kreditne prilike odredjuju kamatnjak dugoročnim obligacijama.

Ministarstvo Finansija rasprodaje jednako dugoročne kao i kratkoročne obligacije s pomoću novčanih institucija, i to na temelju najbolje ponude, Pregovori se redovno vode sa nekoliko novčanih zavodaA, ili, ako je emisija većih dimemzija, sa više finansijskih grupa ili sindikata, te se najpovoljnijem nu diocu prepušta čitav raspisani iznos, Tipičan primjer ovakova

372