Nova Evropa

Sad su Poračali uzbrdicom, i zalo su šutjeli. Milin se zadubio u misli o fim ljudima, hoji mu jučer bijahu nerazumljiui: · — От зи зтазт Бао zimshi vubovi i dobri hao djeca... Jaho su nazadni, fe mrze suve šlo je novo i fudje, pak bi ih frebalo upitomiti! No ipaPh, fa nas je mržnja nehad spasla, i, možda, ne bi bilo dobro da ueć sada posve izumre!

Tabo je razmišljao stari liječnih i duboho uzdahnu: sjetio se porodice rašfrhane po svijetu i pustoga doma u hoji se vraća. Ni očinshe, ni sinovsbe, ni bratshe ljubavi. Od nihboga ni milovanja pođ stare dane!

Hodili su, hodili, a na vrh brda što se rušilo h Malim Goricama sjedoše. Odatle su vidjeli Ponibve u planinama, što ih je broz bistri uazduh ožarilo sunce i slap, što se na tamnilu brda činjaše Pao prašina od srebra. Milin pofraži očima Gavranove huće i poznade ih: nad stfojnom uzdizao se dim, visoho, visoho, ртата оедтт пеба, 1 пе тинћо је.

Njegova duša razdraga se od pomisli na sve što je bilo i što će biti na tome breščiću: ljefni hlad i miris dubrava, štropot jesenshe biše i spremanje žitha u podrum; snježne mećave, toplo ognjište i priče; Božić, pirovi i Krsno ime, pa sve drugo što radaje onu čeljad, boja su dalebo od onih što im je svahi dan u

godini posve jednaP... A iz njegova srca je nestalo radosti što se odrehao doma i majhe zemlje. Sjedio Obrad i stao misliti na glas: — Ja ću se vratiti s tali-

jerima bao sjutra, u zoru, svratiti se u uiganj i provrćene ftalijere Smilji istresti u brilo. A u pefah osvjetlati buzdouvan . . .

— On će se urafiti i naći će suoje! pomisli Uroš. Njemu će se radovati i on njima, a ja ću medju ljude što ni sami porodice nemaju.

Obrad postade nemiran, pa se dignu fe nastaviše put. Duboho, dubobo pod njima, prostirala se nizina gdje se lijeni potoci razilazili u širobe močvare, .8dje se podižu nove hućice tankih zidova s velibim otvorima, pa nove crbve i crhvice čudnih imena. Tu bili i ljudi s hblobubom na glavi iza pluga, fe žene u odorama Pao žabe puhače. No sada sve to zastiraše magla.

] silazeći strminom, liječnib se obazre da bi još jednom vidio Ponibue i Gavranove buće, ali već ih je njegovim očima zablonio brijeg. No i sada hao da је vidio mili pogled i čuo Pbrofbe riječi nevjeste Bogdanove:

— Ostani, sirofo, hod nas!

Ј о а == ~