Nova Evropa

Da bi se preobrazio svijet, potrebno je — misli Staljin mmafi političku silu u svojim rukama ili na svojoj strani, dok Vels ulogu te sile donekle potcjenjuje. On je ртоНуап геуоlucionarnoj komunističkoj propagandi u Zapadnoj Evropi, jer mu se čini da je ta propašfanda »zastarjela« i da je »smetnja za ljude koji su konstruktivno raspoloženi«, wtaljm mu nato odgovara, da se stari socijalni sistem neće srozali od svoje vlastite volje, Fašizam je, naprimjer, reakcijonarna snaga koja silom nastoji sačuvati stari poredak u svijetu; a nasilju treba odgovoriti nasiljem, radničke klase moraju spriječiti da ih stari sistem na umoru ne prignječi, Staljm navodi primjere iz istorije (Kromvel, Francuska Revolucija, Ruska Revolucija), koji nas uče da je najteže uvjeriti klase, koje moraju napustiti pozornicu istorije, da je njihova uloga svršena, Stoša se ove klase laćaju oružja i preduzimlju sve korake da sačuvaju svoj nadmoćni položaj. . Na kraju je Vels formulirao svoje stanovište ovako: on (Vels) je za red; on napada sadašnji sistem ukoliko ne može osigurati red; i on misli da bi propaganda za klasni rat mogla odbiti od socijalizma one obrazovane ljude koje socijalizam treba. Staljin nato odđovara, da je za svaku revoluciju potreban socijalni »bedem«; u ovom slučaju, taj bedem je radnička klasa. Potrebna je i pomoćna sila, koju komunisti zovu »strankom«; stranci pripadaju inteligentni radnici i članovi »inteligencije« koji su s radničkom klasom u uskoj vezi. U trećem redu je potrebna i politička sila kao poluša. Nova politička sila stvara nove zakone, nov poredak, a to je revolucijonarni poredal. Komunisti bi rado napustili nasilne metode, kad bi vladajuća klasa pristala da ustupi svoje mjesto radničkoj klasi,

Ovom razgovoru priključen je Velsov poziv upućen Kondresu Sovjetskih Pisaca {avdusta 1934), da stupe u muedjunarodno udruženje P, E, N.-kluba. Budući da na taj apel nije stigao nikakav odgovor, Vels zaključuje da vlasti nisu dozvolile „Да зе poziv na Kongresu pročita, i nepovoljno se izražava o »intelektualnoj slobodi« u Sovjetskoj Rusiji. E. Toler, koji je prisustvovao Konsresu, misli da čitanje Velsova memoranduma mije namjerno izostalo, pa navodi izjavu vladina predstavnika na Kongresu, koji je rekao: »U Sovjetskoj Rusiji svakom: je pisci slobodno da piše što hoće, ali mu nije slobodno da piše loše ...«

U debati koja se povela o pojedinim pitanjima, koja su Vels i Staljim pokrenuli, uzeo je živa učešća i Bernard Šo, za kojeda javljaju novine, da je nedavna prešao u sovjetsko podanstvo. Naravno da je on na strani Staljina, protivu svoga Фозада5ијев 'sugradjanina Velsa, i tu je neobično zabavno posmatrati, Како se ova dva majveća živuća engleska pisca duhovito nadmeću i odlučno pobijaju mišljenjima, ·

J. Torbarina.

32