Nova Evropa

masline, iz gore u barci vozila, vukla vunu«. Kad sam je pitao. koliko zna pjesama, dičla je ruku i mahnula njome te se nasmjehnula, što je svakako značilo da ih znade veoma mnodšo. Prisutni muškarci i žene su govorili, da pjeva »kao iz libra« (knjige), Kad sam je na svoj obični način pitao, koje pjesme zna, kazivala mi je dvije; kod treće me je zadivio početak, koji je sjećao na Asanaginicu, a stih o šatoru Asanage uvjerio me je da slušam pjesmu o kojoj se skoro sto godina mislilo da je nema više u narodu. Pjesma je pokazivala svakojake promjene prema poznatim tekstovima, ali sam si odmah rekao da je konac u njoj najprirodniji i najljepši, Asanaginica se oprašta od djece, ali —

Ima malo u bešici čedo,

Веба sina od godine dana,

S njim se majka oprostit ne može, Nego ga je majka cjelivala*), Mrtva jadna uz bešiku pade,

Pjevanje Pavle Kuvelić je bilo lijepo razumljivo, kao kod svih pjevačicA, što je velika razlika od pjevača uz gusle i tamburu, čije pjevanje je i domaćim ljudima teško razumljivo. Pjevala je dosta polađano, mirnije i bolje nešo kad je kazivala. Pri kazivanju se je zaustavljala, a jedanput se ispričala da je zaboravila. Razumije se da sam tekst zapisao po pjevanju, Pri poslu smo se dijelili ja i moj sin Stanko, tehničar, koji me je pratio kao fotograf i fonografist, tako da bih ja zapisao prvi stih, on drugi, i tako dalje naizmjenice. Po pjevanju smo čitavu pjesmu i fonodrajfirali na tri valjka (čuva ih »Slovansky ustav« = Slovenski Institut u Pragu) običnos Edisonova fonografa (koji se izradjuje samo još u Berlinu za naučne putnike). i

I kod pjevanja Pavle Kuvelić nije bilo sve u redu: jedanput se je zakašljala i tako progutala skoro čitav stih. Osobite teškoće su kod izmjenjivanja valjaka, jer svaki pjevač ide dalje kao navijen sat; ali naša je pjevačica prekidanja dosta dobro prebrodila, te mogla pjesmu produžiti na novo montiranom valjku. Po kazivanju sam snimio na jedan valjak samo 36 stihova, koji odgovaraju 32 stihovima fonografiranogš pjevanja.

Pjevačica je bila veoma zadovoljna, kad je čula snimke svoga pjevanja; nasmijala se, prekrstila, pa rekla: »Tako lijepi Slas!« Ja sa snimcima nisam bio baš tako zadovoljan, kad sam ih proučavao u septembru 1934. Najžalosnije je to, da po njima nije bilo moguće sastaviti fonografski tekst pjesme; a sravniti за zapisanim mogao.sam ба зато ddje su stihovi bili sasvim jednaki, dok sam razne varijante mogao zabilježiti tek djelo-

*) Pjevala kod zapisivanja: »Bijelim ба je rukam zagrlila«; drugi put:

»Njega bijelim rukam prigrlila«,

116