Nova Evropa

Ра kod njih nije bilo ni teorijskog osjećaja ni uvjerenja o пагодnom jedinstvu, najočitiji nam je dokaz u činjenici što su, deklamirajući o narodnom Jedinstvu, naturili državi trojno ime, i time odali one skrivene namjere koje se do danas tako konzekventno pod plaštom »jedinstva« provode. Samo volji blagopok. Kralja ima se zahvaliti što je država dobila jedinstveno ime, ali su SHS-političari i pod »jugoslovenskim« plaštom nastavili iskorišćavati »Jedinstvo« za sebe. Plan je jednostavan: Jedan narod — jedna država, jedna centralna uprava za sve, od čauša u zadnjoj općini do ministra-predsjednika! Ko ima vlast u rukama, од пјеба zavisi svaki sudija i činovnik u državi, svaki banski vijećnik i svaka općinska uprava u zemlji; postavljanje na sve unosne položaje, primanje i izdavanje svih prihoda u državi, sve koristi, lične i posredne {a šta su posredne koristi u današnje doba, to svi dobro vidimo i znamo), A da sve to ne bude imalo i odviše otkriven biljeg jednostranosti koji, nužno, mora izazvati zavist i nezadovoljstvo podvlašćenih i iskorišćavanih, sve se to pokriva plaštom »Jugoslovenstva« i »narodnoš i državnog jedinstva«, Po načelu »narodnog« jedinstva, ne može nigdje biti prigovora, jer su svi Srbijanci Jugosloveni kao i prečani, svi Srbi kao i Hrvati i Slovenci. Možda je ova slika odveć drastična, ali je istinita, Na ublaženje dojma Кој оуаКоуа slika izazivlje, usudiću se reći, da bi vjerovatno i Hrvati, ili prečani, postupali na isti način kao srbijanski političari kad bi bili na njihovu mjestu, i da približno tako postupaju svi političari u svim zemljama u sličnom položaju. Samo što u дгибип zemljama postoji mogućnost da se partije izmjenjuju na vlasti, i da korito mijenja ruke, pa ovo mijenjanje korita parališe revolt i nezadovoljstvo koji bi, prirodno, nastali kad bi korito trajno ostalo u jednim rukama, U tom pogledu su nam najbolji primjer praktične Sjedinjene Države, gdje se sva politika uglavnom i sastoji u mijenjanju korita, Ali kod nas kao da nema izgleda da bi Hrvati, ili prečani, ikada mogli doći u položaj Srbijanaca; oni mogu samo sjediti pri vladi, najčešće kao figure, zbog inostranstva, a koje nikoga ne zastupaju, Iz svega slijedi logično: da je zlu kriv sistem ovakog »jedinstva«, i da treba organizirati državu na način koji će svesti na najmanju mjeru uzroke nezadovoljstva većine naroda koji državu tvori, a time ukloniti i uzroke koji ugrožavaju sim opstanak države.

Propovjednici i korisnici centralizma, i plaštom »jedinstva« zaogrnutog hegemonizma, tvrde, da bi se davanjem {već sama riječ »davanje« pretpostavlja povlašćene i podvlašćene!) širokih samouprava u vidu federalizma, kako Hrvati traže, pokolebala državna zgrada, i da bi Hrvati uhvatili prvu priliku da se »odvoje« od Jugoslavije, Kad bi ta pretpostavka imala osnove, to bi doista bilo žalosno, jer bi to značilo da većina naroda Jugoslavije hoće da ju razruši! To bi još značilo, da takva država

46

e az