Nova Evropa

mokratskog Vidovdanskog Ustava, koji je zakon sile — u ekonomskom i političkom pogledu — proklamovao za najviši zakon države. Donošenjem Vidovdanskog Ustava počinje falzifikovanje demokratije i parlamentarizma, koje se vrši sistematski, baš kao da se namerno radilo na tome da ove ustanove budu što pre kompromitovane. Cinizam u političkom životu penje se na stepen vrline; lažni nacijonalisti i narodne pijavice nagradjuju se, a pravi patrijoti, koji se protive nasilju i traže pravdu, bivaju progonjeni, Ološ izlazi na površinu, laž zamenjuje istinu, a porok vrlinu. Pa ipak, cilj vlastodržaca uprkos svemu ne može se postići, Narod je ćutao, mislio, gundjao. Šesti Januar je došao da prekine narodno gundjanje, koje je pretilo da se pretvori u otvoren bunt, i da produži vladavinu centralizma, koja je bila dovedena u pitanje; šesto-Januarski diktatorski režim imao je za zadatak, da svrši ono što lažni parlamentarizam i lažna demokratija nisu mogli da izvrše: centralizam po svaku cenu! Narod je tada za momenat zaćutao, da ubrzo potom još glasnije počne gSundjati. Došao je oktrojisani Ustav (1931), koji je i danas na snazi. Nastavljena je politika šesto-Januarskoš režima, samo u drugšoj formi. Nastalo je bilo najnesnosnije doba naše unutrašnje politike, pogoršano naglim naletom talasa svetske ekonomske krize, proizašle iz specifičnog gazdovanja svojstvenog današnjem kapitalističkom sistemu proizvodnje: ekonomskopolitički život našeg naroda ušao je u ozbiljnu krizu. Najdrastičnija karikatura parlamentarizma i demokratije i njihova praktična primena izazivale su suze i mržnju u isti mah. Nezadovoljstvo naroda napredovalo je.

Protivnarodna vladavina, medjutim, nije urodila uspehom. Peti Maj — dan spontanog, opravdanog revolta milijona naroda — zadao je snažan udarac dugogodišnjoj protivnarodnoj vladavini, Narod je progovorio. Mlaz svetlosti prodro je u mrak reakcije: Petog Maja narod je svojim snažnim istupom odlučno osudio diktaturu i sva zla koja je ona donela; on je preko svojih predstavnika zatražio da mu se vrati ono što mu je nasilno oduzeto, i istakao zahtev: da država postane narodna, čuvar slobode i kulturnog rada i napretka. Nova Vlada, pod snažnim pritiskom narodnih mas4, najavila je otklanjanje svih posledica diktatorske vladavine i vraćanje k demokratiji. Pred našim očima sađorevaju poslednji ostaci Vidovdanskog Ustava, šestojanuarske diktature, i oktrojisanog Ustava.

Narod otvoreno izjavljuje: hoću ovu, ali ne ovakvu državu! Na taj način je danas nacijonalno pitanje svedeno na ustavno pitanje, koje je jezgra naše današnje unutrašnje politike. U tome je i suština Hrvatskog Pitanja,

Da pokušamo nastaviti onde 8de je narod momentano zastao, te da protumačimo njegove latentne želje, koje mi akcep-

76