Nova Evropa

Značenje ovog procesa u Moskvi treba tražiti prije svega, kako već rekosmo, u tome da je on nov korak Moskovske Vlade u pravcu reakcije: to je pokušaj približenja Staljina evropskim desničarsko-buržoaskim krugovima i fašističkim diktatorima. Staljin jasno vidi slabost i mlitavost zapadnoevropske demokracije i socijalizma, pa priprema teren za prilaženje ka buržoaskoj desnici i fašistima. Staljin je realista,— to treba imati na umu, Što je za približenje evropskoj reakciji izabrao baš put оуаkoga procesa, imade niz razloga — spoljnopolitičkih i unutarnjepolitičkih. Spoljnopolitički razlog je slijedeći: desničarsko-fašistički krugovi u Evropi optuživali su 6a sistematski posljednje бод:ne, da vodi dvostruku politiku, — Javno za saradnju s buržoaskim vladama, a potajno za revoluciju; u vezi s tim, oni su sumnjičili Staljina da se čak nalazi u-tajnom bloku s Trockim, da medju njima postoji dioba posla. Proces i streljanje Šesnaestorice treba da uvjere buržoaziju, da je Staljin raskrstio definitivno sa pripremanjem svjetske revolucije i s Trockim, Da bi zadobio fašiste, da bi stekao i učvrstio povjerenje buržoaske desnice, Staljin im baca pred noge glave svojih bivših drugova, stare boljševičke garde, »Messagero«, u članku koji je obišao svu evropsku štampu, nazvao je zato iStaljina realistom. Jedno je dakle sigurno: današnja Sovjetska Rusija pod Staljinom ide sve smjelije k sporazumu i k savezu sa buržoaskom desnicom i sa fašizmom, A na tu stranu guraju Staljina i njegovu Vladu i unutarnji politički odnosi u Sovjetskoj Rusiji, U svom unutarnjem životu, Sovjetska Rusija takodjer ide u sve crnju reakciju, pa su nedovoljno obaviješteni oni ljudi u Evropi koji vide u procesu i streljanju Šesnaestorice — »Termidor« Ruske Revolucije, — pogibiju revolucijonarnih utopista, a pobjedu demokratskih realistA,

Sam Staljin rado dopušta raznim posrednicima da ба rišu pred evropskom reakcijom kao spasitelja poretka u Rusiji od »ultrarevolucijonara«, Samo, razlika je izmedju francuskog i ovog ruskog »Termidora« u tome, da su — prvo — ruski »ultrarevolucijonari« davno već zbačeni s vlasti, te da odavno već gnjiju po tamnicama, što znači, da je ruski Termidor već odavno prošao, te da je sada riječ o poslijetermidorijanskoj borbi, Osim toga, moskovski proces vodjen je protiv lijevih, koji su i bez toga već bili u apsu, a doveo je faktično pod istragu desne, koji su dosada bili na slobodi, a pomalo i na vlasti: Rikova, narodnog komesara pošte; Tomskog, člana CK boljševičke partije; Buharina, šefredaktora »Izvjestija«, glavnog organa Sovjetske Vlade. Staljin je sam desničar, ali desničar izrazito bonapartisko-fašističkog tipa. Inače, ovaj proces nanio je težak, može biti i smrtan, udarac dvama šelovima Sovjetske Vlade: Predsjedniku CJK'a Kaljinjinu, i Predsjedniku Sovjeta Narodnih Komesara Molotovu, dvojici članova Politbiroa koji su {osobito

295