Nova Evropa

ledja evropskoj demokraciji u kritičnom perijodu borbe medju progresom i reakcijom u Španjolskoj. Predsjednik Druge Internacijonale, belgijski socijalist Luj de Bruker, pisao je, čim je stiglo prvo saopćenje o procesu: »Demokracija proživljava teška vremena. Dogadjaji u Španjolskoj pokazuju veličinu opasnosti koja prijeti i potrebu što uže saradnje onih koji je brane. Utoliko je teži osjećaj koji je u meni izazvala vijest da je u Moskvi baš sad započet politički proces u kojem su glavni optuženici Zinovjev, Kamenjev, i Trocki,..« Skoro istim riječima počinjao je telegram koji su u Moskvu poslali Socijalistička i Sindikalna Internacijonala: »Zar u Мозку! пе зћуабаји, da moralno negodovanje koje izaziva ovaj proces, i strijeljanja koja su za njim slijedila, — nezavisno od objašnjenja koje se tim aktima daje —, ojačavaju sve tendencije neprijateljske politici Narodnog Fronta?« — pita se poznati austrijski socijalist Oto Bauer, vodja lijevog krila Druge Internacijonale, vatreni pobornik zajedničkog fronta socijalista i komunista, — Bilo bi najivno misliti, da u Moskvi to ne shvaćaju, Shvaćaju, a ipak rade ovako, Znači, u Moskvi imadu neke druge račune, neke druge razloge što tako rade. Znači, da unutarnji politički odnosi Rusije i njena spoljnopolitička orijentacija sada ne traže politiku Narodnog Fronta već izmirenje s otvorenom reakcijom.

Ne bez kolebanja učinila je Moskva ovaj novi korak niz strminu reakcije, Prvih desetak dan4 španjolskog gradjanskog rata, moskovske novine donosile su samo kratke teleđrame na četvrtoj stranici: Moskva očigledno nije znala kako da reagira, Otkuda ova zbunjenost? — Otuda, što Vlada koja po svojoj prošlosti, pa i po sadašnjoj dekoraciji, izgleda najprogresivnijom i najljevijom na svijetu, u suštini svoje spoljnopolitičke orijentacije jeste najkonzervativnija vlada na svijetu, Niko se ne boji toliko bilo kakvih socijalno-političkih potresa u drugim zemljama, kag Moskva. Glavna zapovijed u spoljnoj politici nove vladajuće klase Rusije jeste: izmirenje sa starim vladajućim klasama ostalih zemalja, Otud bojazan od svakog potresa koji bi mogao ugroziti takav sporazum; otud i instinktivna zbunjenost pred španjolskim potresom.

No Moskovska Vlada još nije skinula sa sebe fikciju socijalističke, radničke vlade, Moskovska Vlada još uvijek iskorišćuje u svoje birokratsko-kapitalističke svrhe medjunarodni radnički pokret, Moskva još uvijek koketira s evropskom progresivnom inteligencijom. Sem toga, i u samoj Rusiji imade još sila, makar i slabih, koje iskreno žele učestvovati u evropskom progresu, koje nisu potpuno zaboravile tradicije velikih бофпа Rusije, Moskovska Vlada mora da računa i sa tim faktima; licemjerne fraze o socijalizmu i kojekakvim žrtvama ipak je obavezuju! U vezi s tim, kada se je pokazalo da Madridska Vlada

289