Nova Evropa
jedamput prošao kroz veliku revoluciju uvijek sačuva neke crte čovječanske veličine; opisavši mnogo konkretnih i raznovrsnih susretaja takove vrste s narodom, Žid daje ovaj opći zaključak: »Nigdje se na svijetu kontakt sa svakim i kimgod bilo ne uspostavlja tako lako, neposredno, duboko i toplo, Као ч 5558... Da, ja mislim da se nigdje na svijetu ne može tako duboko i tako jako osjetiti čuvstvo čovječnosti kao u SSSR... Usprkos razlike jezika, ja se nikad i nigdje nisam osjećao tako srdačno bratski i drugarski kao tamo; i za ovo, ja sam spreman da žrtvujem najljepše pejzaže svijeta«.., Divan narod o kojem iskren i velik čovjek može tako što da kaže!
Žid upoznaje čitaoce i sa drugom karakterističnom osebinom savremenog ruskog čovjeka: sa radosnim, optimističkim shvatanjem života, Samopouzdanje, veselost, vjera u svoju budućnost, snažno su izražene crte, poimence kod omladine. Ruska omladina, veli Žid, pokazuje dugđo najivnost mladosti, dok se francuska i evropska pretvara brzo u mlade starce. 1 odista, na misaona čovjeka, koji dodje u Rusiju iz bogate no staračke Zapadne Evrope, bučna iako često nemilosrdna simfonija života nove
usije ne može a da ne ostavi potresan i nezaboravan utisak. Njega je proživio i vjerno opisao i Žid, Baš zato i kritika, koju on u drugim pitanjima čini savremenoj Rusiji, dobija na ozbiljnosti i uvjerljivosti,*)
No iza dinamičnosti, iza bučnih scen4, Žid opisuje i statiku dnevnog života, bijedu stanovništva: jednoličnost i slabost odijevanja, oskudnu robu u dućanima — od odijela do povrća, ogromne fronte ljudi pred dućanima, »Stahanovštinu« i »udarnjičestvo« smatra on osobitom vrstom racijonalizacije proizvodnje, povećanja produktivnosti rada, čiji je nivo u Rusiji mnogo niži nego u ostaloj Evropi, To je tačno, No to nije sve, Ima u stahanovštini Još jedan važan momenat, a to je — povećanje eksploatacije sovjetskih radnika, bezobzirno iscrpljivanje radne snage. Žid je bio u mnogim kolhozima, a vidio je i »uzorne«, bogate kolhoze, no ti su izuzetak, Većina kolhoza, sasma pravilno konstatuje Žid, živi bijedno, sirotinjski,
“) Jedan zagrebački dnevnik donio je u svom božičnjem broju odlomak iz prve glave knjige koju pripremam da izdam, »Devet godina u Sovjetskoj Rusiji«, Dobivši u ruke slučajem taj odlomak, koji sam ja bio poslao jednom našem časopisu, zagrebački dnevnik nesamo da ба je objavio bez mog znanja i sporazuma samnom, nego je izbacio proizvoljno sve moje pozitivne utiske iz Moskve; o živom izrazu lica ljudi iako siromašno obućenih, o općoj i strastvenoj težnji k učenju, o dinamičnom ritmu sovjetskog života, o Moskvi kao Jednom od političkih i intelektualnih centara svijela,,, A u predgovoru k tome govori se o objektivnosti pisca, Čudne l objektivnosti i čudna li shvatanja o autorskom pravu!
А. а
21