Nova Evropa

književnosti unose svoje dijalektičke osobine. Taj proces doveo је Rusiju do sloma njezine političke moći, te do raskomadanja Rusije od strane Tatar4, Litve, Poljske, pa čak i Moldavije. I na teritoriju današnje Male Rusije nalazimo u ovo doba više takvih oblasti, sa nekoliko vrlo različitih dijalekata; one se medjusobom stalno bore, pozivajući u pomoć jedna protiv druge nesamo knezove iz drugih krajeva Rusije, nego Litvance, Poljake, Madžare, pa čak i Татаге. Stoga ni u ovom perijodu još ne može biti govora o Malorusima kao o narodu sa izradjenom nacijonalnom svešću.

Krajem XVI veka, Moskva, koja se oslobodila tatarskog jarma, Litvanija, i Poljska, konačno su podelile medjusobom zemlje nekadašnje Ruske Države. Ovo je sudbonosno vreme 1 za stvaranje današnjih ruskih glavnih plemenskih jedinic4. Vrlo je značajno, što se njihove granice — alo ostavimo postrani docnija preseljavamja — tačno poklapaju sa ondašnjim granicama ovih država. U predelima Moskovske Carevine, stanovništvo, iako vrlo različno u plemenskom i dijalektičkom pogledu, ipak je stvorilo jedinstvenu velikorusku narodnost: u Litvaniji se ono pretopilo u belorusku, a u Poljskoj u malorusku narodnost. Taj fakat pokazuje da je stvaranju ruskih plemenskih individualnosti najviše doprinela baš ova podela ruskog naroda na ove tri države: političke granice stvorile su za svaku od ovih grup3 posebne uvete života, druge kulturne veze i uticaje, pojačavajući medjusobne odnose u okviru svake od njih a sprečavajući veze s ostalim grupama. lako stapanje heterogenih elemenata u okvira svake ruske narodnosti nije završeno ni do danas, ipak se može reći, da Maloruski Narod stupa na istorijsku arenu kaonacijonalna celina već kra jem XVIveka. Tipični maloruski dijalekat, koji se u nauci zove »ukrajinskim«, a koji se u XV stoleću čuo samo na krajnjem jugozapadu Male Rusije, u XVI stoleću počinje da se naglo širi ma sever i istok, potiskujući ostale dijalekte, te postupno ipostaje „književnim jezikom sveg ruskog življa u predelima Poljske. Samo od ovog vremena možemo da govorimo o maloruskoj naciji u današnjem smislu te reči, što uostalom važi i za belorusku ı velikorusku narodnost. Nacijonalnn malorusku svest u ovo doba pojačale sui zaoštrile dve okolnosti: težnja poljskog plemstva, da od slobodnog maloruskog seljaka napravi kmeta i roba, kakvim je već odavno bio poljski: i želja poljske Vlade i Crkve, da naturi Malorusima crkvenu umiju: в Ешпот. То је izazvalo, u toku XVI i XVII veka, niz pobuna

maloruskog naroda protiv poljskog plemstva i poljskih vladd: na

110