Nova Evropa

Već u samome робе и Revolucije, 28 kijevskih Ukrajinaca organizovalo je »Cenitralnu Ukrajinsku Radu«, sa Gruševskim i Vimičenkom ma čelu. Da bi legalizovao tu Radu i pribavio joj autoriteta, Gruševski je 17. aprila 1917 inscenirao u Kijevu »Sveukrajinski Nacijonalni Kongres«, tobože od predstavnika cele Ukrajime. Sve sam to lično doživeo, pa mogu govoriti s pouzdanošću. Moji studenti Ukrajinci, po naredbi Gruševskog, rastrčali se bili po Kijevu, iražeći ma sve strane dezertere ı pustolove koji bi pristali da igraju ulogu predstavnika Ukrajinskog Naroda iz raznih delova njegove teritorije. Ali to ie bio težak zadatak, jer se svima Žurilo kući i nikome se nije ostajalo u Kijevu. A kakvi su bili narodmi predstavnici Gruševskog, takva mu je bila i Vlada: to su bili mahom mladi ljudi, bez imena, bez prošlosti, bez iskustva, većinom ı bez državničkog dara, a neki čak i bez završenog obrazovanja. Ipak, taj je »blef« uspeo: Rada je uskoro postala čak i opasnom, jer je pod izgovorom formiranja ukrajimnskih pukova — propagirala dezerterstvo na froniu: a u selo, dotle još mirno, uspešno Je ubacivala boijševičke ı anarhističke lozinke. Verovamo da je već u to doba radila u dosluhu s austrijskim i nemačkim generalnim štabovima. Dne 4. jula 1917 došli su u Kijev Velikorus Kerenski i Djurdjijanac Cereteli, te su, nakon nekoliko sati razgovora sa vodjama Rade, delom usled teškoćia u kojim se nalazila Vlada Kerenskog a delom usled nepoznavanja mesnih prilika, žrtvovali Radi devet ruskih gubernija, ostavivši Gruševskome slobodu da u njima vrši i nad Malorusima i nad Velikorusima svoje ukrajinizatorske eksperimente. Ovim su svakako želeli kupiti bar neutralnost Rade u borbi sa boljševicima; ali su se grdno prevarili: Rada je nastavila svoju destruktivnu agitaciju, radeći i sama u duhu boljševizma, a često i zajedno & boljševicima.

Nakon pada Kerenskog i rasturanja ruske Konstituante od strane boljševik4, Ukrajinci su 22. januara 1918 proglasili Ukrajinu nezavisnom republikom:; ali nije prošlo ni nedelja dana, a boljševici su (26. Januara 1918) već bili u Kijevu. Rada se svojski takmičila s njima u demagogiji, zasipajući narod istim obećanjima kojima i oni; a ipak nije privukla na wvoju stranu malorusko stanovništvo, jer je njihov separatizam odbijao podjednako ı intelektualce i narodne mase. Neimajući drugog izlaza, oni su se oslonili na stranu silu: 9. februara Ukrajinci potpisuju ugovor s Ausirougarskom i s Nemačkom, a 2. marta — pod zaštitom njihove vojske — vraćaju se u Kijev. Nemci su tražili žita za svoje izgladnelo stanovništvo, i

123