Nova Evropa

radnik4 protivu spahija i mdustrijalaca, činovništva, gospode, imućnijih ljudi, njihova malobrojnost nije im mnogo smetala; ali je sad dolazio nov perijod, doba komunističkog stvaranja; trebalo je dakle da nateraju seljaka da se odrekne svojine i primi komunističke nazore. Očekivali su, ı u tome se nisu prevarili, uporan ı očajan otpor, pa su — tražeći na sve strane saveznike — boljševici došli na ideju da iskoriste mržnju protivu carskog režima i ruskog naroda, i čak su počeli da i sami stvaraju nacijonalne pokrete kod naroda koji ih još nisu imali! ... Na ovome poslu došlo je do sporazuma i izmedju Gruševskog i boljševika: Ukrajinci su obećali svoju saradnju na socijalnim reformama, dobivši zato u svoje ruke školu, administrativni jezik, potporu ukrajinskoj kmjiževnosti i kulturi, vodeći položaj i bolja mesta u redovima sovjetskog činmovništva na Ukrajini. Sam Gruševski postao je najuticajnijim profesorom Harkovskog Univerziteta iz kojega je gvozdenom metlom isterao ruske profesore i ruski duh. A nesrećni maloruski intelektualci dospeli su pod dvostruki jaram boljševičkih ı ukrajinskih fanatičkih eksperimentator4.

Ovaj sporazum trajao je oko petnaest godin4. Na kraju su boljševici uvideli da su prevareni, da Ukrajinci raspiruju nacijonalnu mržnju protivu Velikorus4, da se staraju izazvati u narodu ogorčenje protiv boljševičkog režima, te da rade u vezi sa Poljacima na ocepljenju Male Rusije odi Sovjetske Unije. Gruševskog su internirali u Moskvi, a najvidjeniji Ukrajinci isterani su iz službe, dok je stručna i tehnička terminologija, izradjena od Ukrajinske Alkademije Nauk4, izbačena iz upotrebe i zamenjena tradicijonalnom. ipak, boljševici nisu gazili zaključeni sporazum, oni su samo predali vlast u ruke ljudima, čija je odanost režimu bila van sumnje.

Iz ovog kratkog pregleda vidi se, da je ukrajinstvo stvarano s pomoću neprijatelja i Velikoruskog i Maloruskogp Naroda, pa se nećemo čuditi što — i posle petnaestogodišnjeg gospodstva Ukrajinaca u Sovjetskoj Ukrajini — sami Ukrajinci moraju da konstatuju, da maloruska deca idu samo u nižu ukrajinsku školu, i to pod pritiskom ukrajinskog državnog aparata; a čim se javlja mogućnost izbora — u školi profesijonalnoj — omladina pretpostavlja škole sa ruskim nastavnim jezikom. »Što se tiče djaka«, primećuje melankolično L. Bilecki (u Ukrajinskoj Enciklopediji), »to procenat u ukraJimskim iprofesijonalnim školama nije velik; kudikamo veći je broj djaka u rusko-ukrajimskim čkolama, faktično ruskim«... Pa su i

sami boljševici morali na kraju da izadju ususret potrebama stanov-

125