Nova Evropa

stilizirani; ali to nije bilo ni važno, jer Varšava nije više ni mogla da pošlje punomoćnika, da pregovara o odstupu teritorija! Iduće veče čuli su svi, prvi put preko radija, te stilizirane zahtjeve, čak i oni koji su ih morali da znadu mmogo ranije, da je bilo dobre volje. Ali je i to bilo samo radi izgovora, jer za pregovore — kako rekosmo — bilo je tada već kasno. Te se noći u Kancelariji Rajha nisu gasile svijeće. U tri sata ujutru sazvan je Rajbhstag za deset sati prije podne; a već je bilo zaključeno, da meprijateljstva otpočnu l. septembra u 5 sati 45. Od šest sati izjutra pa dalje njemački je radio najavljivao istorijsku siednicu Rajhstaga, za koju se slutilo, da će na njoj pasti odluka. Na svim licima ležala je teška mora; sav je rad stao, i sve je slušalo pomno sudbonosne riječi iz Krolove Opere, odakle se iznenadjenom njemačkom narodu objavilo, na njegovo najveće zaprepašćenje, da je rat već započeo. I to, bez — Italije. Niko nije primio vijest s oduševljenjem, svuda je ona izazvala najveće razočaramje.

Onaj koji ovo piše sjedio je tada već od dvije nedjelje u Berlinu, posmatrajući sve pažljivo ı izbliza svojim očima; i on evo svjedoči pred svima, da niko nije računao s ratom mamje nego baš mjemački narod. Dosadanja mirovna revizija Versajskog Ugovora čimila mu se kao okušana metoda, koja će se nastaviti, možda u nedogled. U samom Berlinu bili su uvjereni, da će se Fihrer opet jednom vratiti u Berlin sa mirne okupacije Danciga i Koridora, i da će ga opet, kao već tri puta dosada, dočekati na stotine hiljada odučevljenoga naroda, od Temipelhofa do Kamcelarije Rajha, te da će — nakon uzbudljivog »rata živaca« svi opet duboko odahnuti, — do iduće prilike. A ako bi, u пајgorem slučaju, i došlo do rata sa Poljskom, svi su vjerovali da će taj rat biti samo lokalan, »Blitzkrieg«, promenada koja će se ubrzo svršihi ogromnim porastom prestiža njemačkog oružja ı Trećega Rajha. Da će Velika Britanija i Francuska intervenirati, te da je u izgledu mov svjetski rat, koji bi mogao dovesti u pitanje sve što je postignuto pod vladom nacijonalsocijalizma, nato se nije ni pomišljalo, jer je štampa brižljivo krila ogromni pokret i preokret na Zapadu. Zato se njemačka štampa, u Nedjelju 3. septembra, i usudila objaviti samo toliko: da se Njemačka nalazi u ralnom stanju sa Velikom Britanijom; a prećutala je ratnu objavu Francuske, za koju je njemačka javnost samala tek tri dana kasnije. Musolinijevo posredovanje, za koje njemačka javnost uopće nije mala, došlo je takodjer prekasno. Stvari su, u štampi,

296