Nova Evropa

Ako smo ovim: razjašnjenjem uspeli da osposobimo gospodina »D. T.«, da shvati razliku izmedju srbohrvatstva i jugoslovenstva, onako kako ih mi shvaćamo i ispovedamo, onda smo postigli svoju nameru: onda će on razumeti i naše gledište, odnosno pravi smisao i sadržinu naših članaka, — а to je ono o čemu se u ovom slučaju radi, te zbog čega mi ovo pišemo. Jer, kako već rekosmo, niko ne traži da »D. T.«, odnomo »Hrvatski Narod«, deli naše mižljemje, а — kako već jedared rekosmo — »daleko je od mas i pomisao, da nekome naturujemo ono što on neće...«

A sad, neka nam još jednom dozvoli »Hrvatski Narod« (što je opet, u stvari, Dr. Mile Budak, a ne anonimni »D. Т.«) i jednu subjektivnu digresiju, s obzirom ma burna vremena koja proživljujemo, i za ljubav narodmog sporazuma koji se u zadnje vreme nastoji uspostaviti. Doduše, niti je »Hrvatski Narod« oduševljen radom onih koji su zaposleni oko gradmje sporazuma, niti naša »srbohrvatska nacijonalna koncepcija« služi podlogom za njegovo oživotvorenje. Ipak, i Dr. Mile Buđak i »Nova Evropa« žele da sporazum uspe; pa ako uspe, i naše će se koncepcije približiti. Zato, možda, nije bilo izlišno što smo poveli ovu polemiku, — da se jamo odredi i obeleži svačije gledište, koje ne zastupamo iz kakovih ličnih pobuda weć iz ljubavi prema svome narodu, No budući da ljudi stvaraju i zastupaju gledišta, a evuda, pa i kod nas (možda još i više nego drugde) gledišta važe onoliko koliko vrede ljudi koji ih zastupaju, to bi svaka ovaka čisto objektivna diskusija ostala štura ı akademska, ako se ne začini i ličnom motom. Ovo je oduvek bilo mišljenje »Nove Evrope«, pa ćemo se toga držati i ovaj put.

Nismo — kako već jednom ranije rekosmo — »tako mnajivni da mislimo, da mas ima mnogo, i na hrvatskoj i na srpskoj strani, koji danas verujemo« u narodmo jedinstvo Srba i Hrvati. Ali ga mi ipak otvoreno i Javno ispovedamo, kao što smo činili od početka ovoga stoleća, i kao što ćemo to činiti i u buduće. Nakon svih iskustava, predratnih i rainih ı poratnih, naše je uverenje u tom pogledu danas još tvrdje, nepokolebivo. Ko bi nas mogao pokolebati, naprimer, u mišljenju i verovanju, da saradnici i čitaoci »Nove Evrope« pripadaju jednom i istom marodu! Mi ćemo poći još i dalje, pa ipriznati — ma to bilo pravo »Hrvatskom Narodu« ili ne bilo —, da se smatramo macijonalno bliži ı srodniji G. Mili Budaknu (pa čak ı gospodinu »D. T.«) mego — recimo — mnogim mimistrima, ı Srbima ı Hrvatima (Srbima još i više nego Hrvatima)

347