Nova Evropa

Evropi. Radi toga osnovana je Mala Antanta, savez za očuvanje mira u Srednjoj Evropi. To je bila negativna strana saveza, koju je češkoslovačka spoljna politika nastojala učiniti manje »napadnom« iznoseći i pozitivnu stranu saveza: političku i ekonomsku konsolidaciju Srednje Evrope.

Od svih Masarikovih delš izdanih za vreme Rata, najvažnija je za nas knjiga »Nova Evropa«, u kojoj su iznesene gornje ideje, na kojima počiva program češkoslovačke ratne propagande. Tu se razlaže češko shvatanje rata i ono što oni od rata očekuju, t. J. potpunu narodnu neZavisnost. Prema tom programu, češkoslovačka samostalnost ima biti deo evropske političke i socijalne organizacije, a češkoslovačko pitanje svetsko pitanje. Ova knjiga Masarikova daje sliku novog, boljeg sveta: Nove Evrope.

Razmišljajući o ratu, Masarik ističe naročito činjenicu, da se celo čovečanstvo, »consensus gentium«, ujedinilo protiv pangermanske osnove svetskog gospodstva, i baš ta »jedinstvena organizacija svih naroda na svetu« znači početak novog doba, doba mira i napretka celog čovečanstva. U vezi s tim, on prvo raspravlja o pangermanizmu i nemačkoj Centralnoj Evropi, a zatim o osnovama Saveznik4.

Za pangermanizam kaže, da je »ponajpre filozofija povesti, i to povesti nemačkog naroda i celog čovečanstva«. On tu čini pokušaj, da sistematskim studijem istorijskog razvitka i stanja Nemačke i drugih zemalja odredi mesto nemačkog naroda medju narodima u istorijskom razvitku. Inače, pod pangermanizmom razumemo i političku težnju i pokret osnovan na pangermanskoj teoriji, koja ima svoje filozofe, istoričare, i političare. Postoji čitav sistem teoretskog i praktičnog pangermanizma. Masarik je pažljivo pratio pangermansku literaturu i predratnu politiku Nemačke i AustroUgarske, pa je — na osnovu svojih opažanja — očekivao rat. U posveti svoje »Nove Evrope« on veli: »Očekivao sam evropski rat, ali kasnije nego 1914; to dokazuje i činjenica, da sam 1914 nastojao pomiriti Srbe i Bugare, za slučaj očekivane konflagracije«. Još godine 1912, kada je bio u Beogradu, govorio je sa Pašićem o zbližavanju Austro-Ugarske i Srbije, pa Je Pašić hteo i lično doći Berhtoldu u Вес; ап је Berhtold to odbio, i to je Masarika učvrstilo u njegovu očekivanju rata, osobito još kada je izbliza video površnost i

5