Nova Evropa

jemaca u jednu jedinstvenu državu, započeto na Bečkom Kongresu 1815 godine stvaranjem Njemačkog Saveza, nastavljeno carinskom unijom od 1833, a dovršeno u Versaju proklamacijom Carstva dne 18. siječnja 1871.

Još onda, u ono doba nacijonalnog romantizma (1865 godine) upravio je Lajpciški Klub Narodne Stranke Maciniju manifest, potpisan od Bebela i Libknehta, gdje ga upozoravaju na Francusku kao zajedničkog neprijatelja, i nadodaju: »Očekujemo da talijanska demokracija neće podupirati težnje pijemonteške dinastije i nekih lažnih demokratia, koji svoje poglede upiru u Trst, taj njemački grad, ı na Trentino, koji je već stoljećima sačinjavao dio Njemačke ...« Pretežno radi tog istog Trsta i Trentina, Italija je u godini 1915 okrenula ledja Trojnom Savezu, koji je sklopila bila 1883 godine s Austro-Ugarskom i Njemačkom, da zatim stupi otvoreno — nakon potpisa Londonskog Pakta (od 26. travnja 1915) — na stranu velikih Saveznik4. A zna se, da je onaj Trojni Savez tada imao poslužiti Italiji, da se očuva ravnoteža izmedju nje i Austrije na Jadranu i da se pojača položaj Italije u Sredozemnom Moru prema Francuskoj, koja se bila osilila zaposjednućem Тиnisa. U izmijenjenim prilikama, sklopila je Italija sa protivnicima Njemačke i Austrije Londonski Pakt, koji joj је obećavao — u slučaju pobjede Saveznika — nadmoćni položaj na Jadranu, a pojačani u Sredozemlju.

U onim danima, Trst i okolica — sa svojih 70 hiljada Slovenaca — bio je najveći slovenski grad; a Jugosloveni udarali su, do te godine — u zadnjem stoljeću зуоба паrodnog preporoda —, sigurne medje na Soči. Rat su Saveznici dobili, i Italija je tada pravilno ispružila svoju mjenicu: Londonski Pakt, na izvršenje. Ali, ako je rat i bio možda pripreman i izazvan uslijed netrpeljivosti i utrkivanja dvaju svjetskih imperijalizama, on je dokončan razgrižen socijalnim učenjem ruskog boljševizma, a zaključen na podlozi Vilzonove objave o pravu samoodredjenja svakog naroda. Rat — rekosmo — zaključen, ali ne i mir uspostavljen. S onim socijalno-narodnosnim učenjem nije se mogao uskladiti sadržaj Londonskog Pakta, pa je to učenje poslužilo predstavnicima države Srba, Hrvat4, i Slovenaca, da nečuvenom moralnom snagom i neslomivom voljom brane svoje

145