Nova Evropa

maču seljačke psihe: » Tolstoj, kakva Sromada, kakav materijal! Zaista, veličanstven je njegov seljački glas, njegova

seljačka misao, — on je pravi seljak, kakvog više nije bilo. Prije toga grofa nije se u literaturi ni znalo za pravo9a seljaka!...« Medjutim, jedno je tačno: u velikom revolucijonarnom djelu Ljenjina, u njegovoj stalnoj voljnoj napetosti, nisu ni dolazili do izražaja njegovi intimni, subjektivni, elementi. Hilo bi stoša pogrješno odricati mu ih, jer on je bio isto toliko subjektivan kao i drugi veliki revolucijoneri, kao Kromvel ili Robespjer, koji u svojim karakternim osobinama imaju mnogo sličnosti sa Ljenjinom. Može se štaviše reći, da već sama pojava Ljenjina tuče marksističku tezu: da je ličnost isključiv produkt istorijskih i ekonomskih odnos4. 1 konačno, u zemlji Sdie se namjerno htjelo slorificirati bezličnog masovnog čovjeka i gdje se hoće uzgojiti budućeg mašinskog čovjeka, kult mrtvog Ljenjina doseSšao је razmjere koje su u ostalom svijetu potpuno nepoznate. Ali je i za taj svijet trebalo da Ljenjin najprije umre, pa da se tek onda donesu tačnije, ili bar pravednije, ocJene o njeSovoj ličnosti, koja je prije toga taksirana kao »krvolok«, »njemački plaćenik«, »izdajica«, »bandit«, i t. d.. Karakteristično mišljenje dao je o njemu engleski učenjak Bertran Resl (Russel): »Može se reći, da će naše stoljeće ući u istoriju kao stoljeće Ljenjina i Ajnštajna, te dvojice ljudi kojima je uspjelo dovršenje ogromnog sinfetičnogz rada. Buržoaziji svijeta izgleda Ljenjin kao razarač:; ali ono što ga je učinilo velikim nije njeSova razorna djelatnost. On je bio harmoničan stvaralački duh, filozof, matematičar prakse. Na mene je ostavio dojam apsolutno ispravna čovjeka bez ikakova egojizma. Ja sam uvjeren, da se njemu radilo samo o socijalnim ciljevima a ne o vlasti; ja vjerujem da bi on bio spreman, da svakog časa odstupi ako bi time mogao pripomoći komunizmu .. .«

Posmatran iz perspektive bolećivog humanizma, životna tragedija Ljenjina ležala bi u činjenici, da Je svoju socijalnu sintezu morao ostvariti na hekatombama ljudskih žrtava, on koji nije mogao ubiti lisicu jer je bila lijepa. Problem diktature, koji je na Zapadu izazvao buru negodovanja i protesta, bio je za njega sastavnim dijelom revolucije koju je htio

282