Ošišani jež
Ostfront Vestblok
Samo još ne znamo da li đa zadržimo i stare oznake.
SJENKE ZAPADNE UNIJE
Sloboda od istine
Opet nas Rusi up:rožava,iu! Baš sada kada treba da dokažemo kolika nam opasnost od njih prijeti oni demobilišu.
Na Zapadu ništa novo
U zapadnoj Njemačkoj daju se penzije bivšim Hitlerovskim oficirima.
I pazite da nam se vbuUnće ioš kojj ne prošv , nje i primi penziju, a da nije učestvovao u ratu.
ŠIO Ml GA ĐURA...
Cinovnlk dekanata Medicinskog fakulteta, po imenu Đura, poznat je' kao čovjek koji mnogo vodi računa o tome da na svim klinikama vlada besprijekoma čistoća. Na sindikalnoj konferenciji nemilosrdno udara po svima: ~U krugu mediclnskih klinika ne smije se naći nijedna slamka. Pogotovu u zgradama. Otstranimo iz kruga klinike sve domaće životinje, pa makar ne znam koliko ih voljeli. Ko se toga ne pridržava..." Tako prlča naš Đura, a ml se svi skamenlli. Nije to mala stvar kada govori pretstavnlk dekanata. I prosto nas je opčinio. Kađ viđimo bezazlenog vrapčića na grani a mi brže kamenicom za njim. Nije nl on nekl čistunac. Tako je nastalo opšte takmičenje po liniji čistoće. Obrazovana i komisija, koja će s vremena na vrijeme kontrollsati čistoću po klinikama. Jeđnog dana komisija obilazila sve kliničke zgrade, pa došao red i na zubnu kliniku. Znamo da je zaduženi drug vrlo vrijedan, ali komisija mora svuda da zaviri. Pošli ml stepenicama, 1 pravo na mansardu. K’o velimo, počećemo odozgo pa redom do podruma. Još pri penjanju čujemo nekl veseii žagor na mansardi, pa misllmo; biće da su to zubni bolesnici. Tz'šli malo da razgledaju okoliirn Eeograda. Naše misli prekide iznenadna pojava velikog crvenogaćastog pijetla, koji, duboko klanjajući se prcd komisiju, poče; Ja sam domaćin u ovom dijelu zgrade, a pod komandom iinam četrdeset sustanara. Po naređenju nadležnih faktora nijednc strano lice ne smije se usuditi đa prodre u moju reziđencij'r. A ko vas bolan hrani? o'e se jednom ženskom Clanu kprnisije. -- Služitelj dekanata otpjeva šcf harema. Ama, ova mansarda bi mogla i korisnlie da se upotrebl, liutnu se jedan član komisije a ne da bude kokošamik. A, ne, ođupre se domaćin pijetao ovo je naše stečeno pravo, nasljedno pravo, ako hoćete... Ovdje je b;o kokošinjac i za vrljeme okupacije, ovdje su га*l preci izdržali bombardovanje, a moj prapradjeda je kukurikao mjesto sirene... Ja i sada održavam besplatnu budilničku službu«,
Prlča, a možda i basna Je Г te? Nego recite vi nama ko vam je dao dozvolu poslije rata da se naselite iznad zubne k’.inike i pravite nečistoću u zgrađi pod okrlljem mediclne, ko? Pijetao klimnu krestora i odgovori poslovno; Pa drug Đura. Koji Đura? Cinovnik đekanata. A za njega ne možete reći da ne zca šta je higijena. On se b.ori za Čistoću i higijenu. Kukuriknu pijetao, Đurin pitomac, i zalupi vrata.
Kao što se vidi, ovo bi prije moglo da posluži kao basna ill bajka Vjerovatno je to obična izmišljotina ko je čuo pijetla da govori!
ČOVJEK SE UČI DOK JE ŽIV
Ivan Grujović, kolar iz Prokuplja, nije znao da se u ovoj našoj remljl više ne plaća školarina, pa je uzeo od svog učenlka oko
400 kilograma brašna, desetak kila rnasti, još neke sitnice i malo gotovine. A kad za iduću godinu učenik nije mogao da donese „školarinu", majstor ga je prosto najurio. Ali šta da se radi, čovjek se uči dok je živ. pa je tako i Grujović u Otsjeku rada naučio da je učenje u ovoj zemlji danas besplatno ma da je njega, izuzetno onaj nauk koštao 7.000 dinara.
Duhovita varijanta birokratske majstorije
Da se pismo šalje u susjedstvo posredstvom pošte. to je već suviše uobičajeno i nezanimljivo. Zato je Savez zemljoradničkih. zadruga u Subotici poslao ргеко pošte jedan račun Gradskom ugostiteljskom preduzeću. udaljenom dva i po minuta, aii s tom varijantom što na pismo ndje stavljena marka, pa komšlja moга da plati. pet dinara portomaraka. Zbiija, duhovito!
Bez sekiracije
NOVI STANAR: Jao! Cijela soba mi se zacrnila od đima. STARI STANAR: Ne mari, ovo je vlasništvo uprave stanbenib zgrada...
4
27 MART 1948