Ošišani jež

PROSVJETITELJKA

Ankice, ko ono bješe Kristifor Kolumbo? pltao je Ankicu Jelinić, učateljicu iz Male Graduse u Srezu kostajničkom njen vjerenik. To je pronalazai Amerike, A kad je bio boj na Kosovu? 1389 godine. E, hvala ti! Đad me pitaju, a ja moram da im odgovorim. Cekaj, бекај, malo, dragil Sta ono reče da bd htio danas da ti spremim za ručak: pileću čorbu i podvarak, Ш krompir-pire? Spreml đuveč. A sad moram da produžim čas. E, kaži đadma da će danas imati samo dva časa u učionici. A poslije će bitl dva časa fiskulture. Treba da mi poberu kupus na njivi. A sjutra... Reci im da Je učiteljica naredUa da sjutra neće biti predavanja 1 da mogu dod na čas tek kroz pet dana. Znaš, kad se vratimo iz Zagreba... Hoću, hoću, dušlce... 1 ode vjerenik u prosvjetlteljsku akciju. Dok je AnMca kuvala ručak, u školskoj učionici đacd su pozajmljivali jedni drugima i olovku da zabUježe predavanje njenog zamjenika, koji, uzgred rečeno, nikad nije ni bio učitelj. U tome su se izvježbali, јег Ankica stalnp zaboravlja da im kupi olovke 1 drugi pribor za novac dobijen od prihoda sa školskog imanja. Na času fiskulture uspješno je obran kupus, a zatim je nastao školski odmor od pet dana. Poslije lijepe šetnje učiteljlce 1 njenog vjerenika po Zagrebu i prodaje školsko-zemaljskih proizvoda po maksimalnim cijenama, školski rad u Maloj Gradusi opet ide starim tokom. Onomad na času spremanja turšije upade u Ankičinu kancelariju sa šporetom jedan član školskog odbora. Šta to radiš, AnMce? Zašto djecu ne učiš? Ko ml šta može?! odgovori AnMca i nastavi posao. Na ovo AnMčino pitanje svakodnevno se u Maloj Gradusi očekuje odgovor.

O jednom takmičenju

Na startu mase takmičara: članovi Narodnog fronta i AF2, omladinci i Građevinsko preduzeće ~Krajma“. Pretstavnik SNO-a Sreza pčinskog pozdravio je učesnike, a zatim je starter dao znak 1 takmičari su krenuli. Prštl zemlja pod udarcima pijuka, kolica bjesomučno jure. Nevjerovatnora brzinom takmičari su prošli kroz cilj. Odmah zatim nastavlja se tafcmičenje na drugom dijelu etape. Medu takmočarima se primjećuje vellko oduševljenje i polet Iz ruke u ruku lete clgle zidovi rastu. Sto se viže približavaju cilju druge etape, finiš se pojačava. U velikoj grupl prolaze kroz dlj. Stiglo se do krova. Ma da je druga etapa bila najteža, među takmičarima se ne primječuje zamor. Predlažu da se odmah nastavi sa trečom etapom. U ovoj etapi započinje joS oStrlja borba Jedni tešu građu, drugl zakivaju i za kratko vrijeme zgrada je pokrivena crijepom. I ova je staza u sjajnom vremenu predena. Za četvrtu, krajnju etapu nedostajail su prozori i vrata. U posljednjem trenutku uprava rudnika u Majdanpeku podnosi prijavu da u svojoj režijl učestvuje u takmlčenju, ali žlri odbija pomidu. Cetvrta etapa se ođlaže. Građanl, đaci, učenicl u privredi i ostall zainetersovani, s nestrpljenjem očekuju da se okonča ovo takmičenje, koje je prekinuto decembra mjeseca 1947 godine. SILAN BORAC

U mnogim srezovima zbog neofikasnosti nadležnih komisija nije sprovedeno uništavanje biljnih štetočina gubara.

Ne, ne mene, nisam ja gubar, nego čekam proljeće pa da pohvatam njegove leptlre.

Uz gitaru

PODIGAO sam kragnu na kaputu i zaklonio uši. Ćekam „dvojku", dok vjetar svira u duduk. Protiv ove odvratne košave, po mome ге. ceptu, jedino autosugestija pomaže. Začas se ргеnosim mislima na plažu, uvjeravam sebe kako me sunce peče. Grupa na stanici se povećava a tramvaja već deset minuta nema. Napuštam plažu i sunce i kujem u glavi plan: treba naplsati kritiku. Dođavola sa ovim tramvajskim saobraćajera! Kritiku, nego šta! Na stanicu je stiglo društvance pet mladića. Blago njima, svi veseli, pjevaju a jedan svira na gitari. Kako im nije hladno? mislim u sebi, slušam pjesmu 1 polako se otkravljujem. Ali utom stiže traimvaj. Skoro svi smo se potrpali Na žalost, trojica veseljaka ostala su napolju. Eto, pokvarilo se društvo. Pogledam oni nimalo tuini. Namiguju kolegama na ogrozdanom ulazu 1 pokazuju nešto rukama. Cim je krenuo tramvaj, jedan veseljak na papuči pružao je ruku i nešto hvatao. Tramvaj zatandrka kao stari okružni voz i naglo stade. Ja

zamalo ne probiih rebra saputniku isprea seoe, on рак zgazi korpu ženi koja je stajala pred njim, a когра zakači neku žensku čarapu. Nastade galama: когре, čarape, dugmad, šeširi. Pade mi na pamet ona gruba dječja igra „prenosi", u kojoj posljednji u redu udarl pretposljednjeg i vikne: „Prenesi! 11 Ovaj pak udari onog ispred sebe pa i on vikne, i tako redom do prvog... Ovo razmišljanje prekide najsnalažljiviji putnik. Trola je pala! uzviknu, 1 svi putnici prihvatiše. Kcčničar iskoči Sa prednje platforme. Tramvaj zatim krenu. Najednom čuh iza sebe gitaru i pjesmu. Okrenem se sva petorica veseljaka. Pjevaju i gledaju potsmješljivo na putnike koji još uvljek gunđaju. A tako!.. Volim da maštam i razmišljam, možda mi je to i mana. Međutim, napustio sam misao o plaži i suncu, јег je u tramvaju toplo, ali sam zato čvrsto ostao pri tome da napišem kritiku doduše, malo drugačiju. C. K.

SVETOGRDJE

Da, da, gazda-Vaso, u ovom Socijalizmu ništa više nije sveto. Sasvim ste u pravu, gazdaJovčo, sasvim. Slažem se s vama. A o čemu se radi? Da nisu izvor u kapelici svete Petke čija voda pomaže nerotkinjama monopolisall 1 prodaju kao državnu mineralnu vodu? Ama, jok, to bi bio dovitIjiv poslovni poduhvat. On je svojstven samo nama iz privatne imcijative. Neće se oni tome dosjetitd. Da nlsu poskidali svete ikone iz crkava i preselili ih u muzeje? Ne, ne. Radi se o nečem drugom: ne poštuju mrtvace! Ah, to U je! Pa dabome! Sigumo su pokupili kosti iz neke kostumice i preradiU ih u fosfate za đubrenje njiva? Ne, ne. 1 Još gore. Zamislite übijaju mrtvu sezonu. Kako to? Pa, znate, u našem građevinskom pozivu bila je ranije ovakva praksa: mi preduzimači preko ijeta sakupimo radnike i zidamo U, zidamo. Kad dođe zima, kažemo Ujepo radnicima: „Doviđenja, do idućeg prolječa" 1 mili moji kud koji. Nećemo valjda još i da ih grljemo ртеко

zirne. Zvalo se, to je rnrtva sezona. Rodila se, razvijala se 1 umrla. Bog da joj dušu prosti! Svako je to u građevinarstvu poštovao kao svetinju. A gle sada: Smrt mrtvoj sezoni! Nastavljaju posao na građevinama i preko zime. StraSno! Da, strašno je kako se mi toga ne sjetismo zaradili bi dvaput više...

U pozorištu

Jcdva čekam tla počne pretstava pa da se lijepo iskašljem.

KROMPIRI SE KROMPIRAJU

Zajednlčkim zalaganjem nekoliko preduzeća, među kojima su I željezničke radionice u Nišu, fabrika ~Ballcan“, livnica „Јаstrebac“ i još nekoliko, propalo je oko 40.000 kiiograma krompira. Polovina se smrzla, јег je transportovana u otvorenim vagonima. A na stanici pjevuše: „Krompiri se krompiraju“ i kažu; Glavno je da su drva iz Kosovske Mitrovice stigla u zatvorenim vagonima i da se nisu smrzla, a za krompir ćemo 1ak0...

PAR-NEPAR

Citavu revoluciju u distribuciji robe izazvaće novi metodi koje primjenjuje jedna beogradska radnja na ćošku. Donosimo izvod iz njenog plana rada za sljedeću nedjelju: Pamih datuma prcdavatl ženske čarape, U nepame dane muške Carape. Ponedjeljkom i utorkom braon. Srijeđom i četvrtkom grao. Petkom šarene. Subotom crne (onda se obično ide na groblje). Ovakvo planiranje prepomčuje se i ostalim preduzećima. Blagajna željezničke stanice u Sidu već ga ostvamje. U pame dane prodaje karte od Sida do Bačinaea po 6 dinara. A u neparne dane za istu relaciju isii pravac po 8 dinara. Valjda se u neparne dane, da bi se übila monotonija,

izduže šine. Ovakav način rada mogao bi se pokušati i u рогоdilištu; pami danl ženska djeca; nepami muška. Itd.

PREKO HLJEBA - POGAČICE...

Francuska kraljica Marija Antoaneta na primjedbu da njenl podanici nemaju hljeba odgovorila je; „Ра zašto ne jedu kolače?“ U Prokuplju se nekome u Otsjeku trgovine i snabdijevanja dopala ova anegdota i pekarama dodjeljuje svakog mjeseca iz garantovanog snabdijevanja po 3.000 kilograma brašna za pravIjenje pogačica, koje se prodaju po komercijalnim cijenama. Taj, izgleda još uvijek čeka da se neki građanin požali kako mu je uskraćeno redovno snabdijevanje, pa da mu odgovori; ~Zašto ne jedete pogačice?"

SLADOKUSCI

U toj menzi dogodila se nevjerovatna stvar. Jednog ručka našla se na tanjiru pred svakim abonircem poveća svinjska krmenadla. Ljudi su otsjecali po parče, stavljali u usta, praviii grimasu kao da mjesto mesa žvaću komad sapuna i izjavljivali: „Nije po našem ukusu“, Snicle su vraćali i tražili tanjir geršle. Za to vrijeme jedina preostala svinja iz menzine ekonomije preskočila je ogradu obora, i odlutavši u obližnju šumu, poćela da se pentra po starim šumskim deblima i zaviruje u njhove šupljine. I za jedan i za drugl slučaj krivac je bio med. Menza je svojevremeno dobila poveću količinu ovog slatkog artikla. Kakvim je manipulacijama uprava djelovala na njega nije poznato, ali je uglavnom postigla da se nekoliko desetina kilograma ukvari. Med je tako dospio na „trpezu“ svinja i dopao im se. Sve su se oblizivale jedući. Uskoro je zaklan jedan četvoronožni sladokusac. Eto, to je ono zaslađeno meso koje je natjeralo abonirce da se radije odluče za geršlu nego za šnicle Druga svinja nije više mogla da živi bez ove slatke hrane, pa je, kao пекз oblapomi Meda Međeđović, pošla u šumu da u dupljama drveća pronalazi pčelinje magacine. Ipak, čitaoče ne misM da se sve ovo baš u potpunosti ovako odigralo, ali budi siguran da u Mladenovcu postoji fabrika đžakova „Crvena zvezda“ u kojoj čak i med stigne da se ufcvari

NEOBIČAN KALENDAR

U selu Bigrenica Medare, u Srezu ravaničkom, službenik Otkupnog odjeljenja zadruge toliko je pobrkao kalendar da шкаko ne može da udesi radno vrijeme baš onog dana kad je zakazan otkup. A ne može zato što, kako izgleda, on i nema nikakvo radno vrijeme ne zna se ni da U uopšte išta radi. Poznato je samo to d a se seljaci vraćaju sa neotkupljenim proizvodima i razbijaju glavu, jednako misleći po kakvom se kalendaru upravIja taj službenik za otkup. Najzad su utvrdlU da se on upravlja po javašliskom kalendaru.

šalajke

Novi život svuda sviće; i močvare rodne biće. Orali smo s puno volje pirinčano polje Salaj! U brigadi prve smjene proćitali pohvaljene. Ponosi se sad шој dika značkom udamika šalaj!

25 DECEMBAK 1948

5