Plamen života

većom od pola milimetra, a to znači da se ne bi videla i da bi se jedva osetila pod prstom.

Najveće dubine morske otprilike su onolike kao i najviše visine, pa bi prema tome na našem globusu okeani bili pretstavljeni neznatnim udubljenjima. | ,

lako su neravnine na zemljinoj površini relativno male, ipak na njima nema uslova za život. Velike prepreke i teškoće treba savladati da bi se dostiglo do tih visokih vrhova. Pored toga što su oni pod večnim ledom, te je teško prokrčiti put po njihovim strminama, najveća smetnja je u tome što je vazduh na tim visinama vrlo razređen.

· Na morskoj površini vazduh je najgušći. Najgušći je zato što ga pritištu slojevi koji se nad njim nalaze. Kaogod što donji redovi opeka jednoga zida podnose teret svih slojeva koji se nad njima nalaze, tako i donji slojevi atmosfere podnose težinu cele atmosfere. A pošto je vazduh elastičan, to se on pod teretom sabija, postaje gušći, onako kao što bi se sabijale opeke kada bi bile načinjene od gume.

Na morskoj površini pritisak atmosfere iznosi oko jedan kilogram na svaki kvadratni santimetar površine. Takav pritisak naznačuje se kao jedna atmosfera, a vredi koliko i težina jednog stuba žive Visokog 760 mm.

Kad se penjemo u visine, kao sada, vazduh postaje sve ređi. Na vrhu Trebevića pritisak vazduha je već znatno manji nego dole na obali Miljacke. Ako dole iznosi 760 mm, gore iznosi samo oko 630 mm žive. Na visini oko 5.500 metara pritisak vazduha, pa prema tome i njegova visina svedeni su na polovinu.

Obično se veli da je čoveku za život potreban vazduh. Međutim, tačnije treba reći da je čoveku potreban vazduh izvesne gustine. I na najvišim vrhovima zemaljskim ima vazduha u izobilju, istog sastava kao i u dolinama. Ali faj vazduh je razređen, te ne može zadovoljiti životne potrebe. Kad se čovek penje na planine, već iznad 3.000 m oseća se nelagodno: teško diše, hvata ga nesvestica, pojavljuju se i drugi poremećaji koji čme brdsku bolest. Zato avijatičari i putnici da bi se uzdigli iznad te visine moraju preduzimati izvesne mere da bi izbegli nezgode razređenog vazduha.

Kako se objašnjava taj uticaj visine vazduha? Vazduh, odnosno njegov kiseonik koji udišemo, prelazi u plućima u našu krv, i u njoj se vezuje za crvenu boju krvi koja se zove hemoglobin. Taj hemoglobin se nalazi u krvnim zrncima, koja nošena krvotokom raznose po celome telu kiseonik kao kakav trgovački putnik koji širom zemlje raznosi robu i nudi je potrošačima. Hemoglobin nudi kiseonik ćelijama našega tela, koje ga troše, jer bez njega ne mogu opstati. Ali da bi hemoglobin, prolazeći

37