Ritam

Megacity 4 Plough Kenton (London) The Furry Things Sir George Robey (London)

MEGACITY 4, prva su britanska gi posle desetak godlna koja se usudiia da poi utkrÿe čari sparivanja zarazne nfelodičnost frenetične gitans kc budućnosti na očitora ùü neprevazi denost i punk oseégjnost Bnzzocksa, iz 1077-78. NapravivSi jednu , njyznafjynüih ostrvskih ploča ove godine- debi album »Tranzophobia”, oui su posta brzorastuće zvezde koje su te večeri spale '■ Antinim očima... i * i.

Megacity 4 su grupa u uzmahu, što se očituje kako u solidnom odjeku njihove prve ploče „Tranzophobia” (Vmyl Solution) tako i u velikom broju Ijudi koji nose njihove majice (njihova je poslije Mudhoney i Horse (London) treća na listi najpopularnijih po slobodnoj procjeni). Prokrčivši sebi put sjajnim nizom singlica poput „Clear Blue Sky” ili „Dancing Days Are Over” uspjeh premijernog albuma ustvari više dođe kao potvrda stvame vrijednosti nego kao iznenađenje. Prvo što upada u o6i (uši!) pri susretu sa Mega City 4 pjesmama jest ljubavno-hedonisticka tematika protkana iracionalnim optimizmom te izrazita apolitičnost. Ono što zadivljuje je lakoèa којош slažu oštre i blistave gitarističke rifove sa gotovo surferski melankoličnim višeglasnim vokalnim dionicama da bi svemu tome udahnuli životnost sonićnom ritam sekcijom. Zbog te plemenite vještine spajanje onog najljepšeg iz pop pjesme se onim prljavim i glasnim, najslađim što je proizallo iz punka, Mega City 4 mogu lako postati Buzzcocks devedesetih. Tim prije što je krema sadaänjih otočkih nesvrstanih sastava u potezu House Of Love - Spaceman 3 drugačijeg usmjerenja, dok mainstream vrluda u isprayljanjima ustajalih voda na kanalizacijskom odvodu Morriseyeve zahodske školjke ili u nebuloznoj vezi Alarma i Bauhausa sa druge strane. Usput, sje ća li se tko što je to Grebo? Ovo što Mega City 4 nude ovdašnjoj public! bogom je dana stvar, jer dovoIjno je yrmena prošlo od doba kada su Buzzcocks žarili i palili. Kolektivna amnezija zbog mahnite potrebe za stalnim i strasnim konzumiranjem novog učinila je da se otvaraju kvazinova tješenja po kojima su MC4 (ne svojom krivicom) pravi sastav u pravom trenutku.

Mada je pub „Plough Kenton” praktično bogu iza nogu, dyjesto Minaca prekrcava njegov prostor i ludo dobro provode svoju dragocjenu subotnju večer. Osim penjanja na pozomicu i pjevanja pratećih vokaJa na refrenima, poljevanja pivom izvode sve ostale poznate tačke iz priručnika „Kako izbjea otuđenje u devetmilijunskom gradu?” Pridržavam sebi ekskluzivno pravo izlažući se razomoj svirci u kojoj sva divota zapisa sa ploče dobiva jedinu moguću-dimenziju. Onu pravu! „Sir George Robey” je napola pub napola koncertni prostor i uz Mean Fiddler najotvorenija londonska pozomica trenutno. Svaki dan njihovom pozomicom prodefilira barem tri-četiri sastava a vikendom ih se skupi skoro dvadesetak. E sad, ako tamo naidete dovoljno rano i imate puno strpljenja koje je uvijek u sprezi sa radoznalošću, nakon nekog vretnena dogodi vam se nešto sto je najgora noéna mora svakog tko je jednom okusio can selekcione komisije YURM-a, POK-a, Subotice i 5i.... Naime promenadom grupa po pozomici shvatite da se ustvari nalazite na koncertu na kojem svira sva ода stotina nadobudnih koji se prijavljuju na takve olimpijade, i vi svakog, ali baš svakog morale preslušati od početka do kraja bilo da se oni zovu „Membrane” ili „Kraljica sedmog neba” (ovo su poyjesne činjenice!). Tako sam dvije noći prosjedio tamo 1 izmedu bezbroja totalnih kretenarija od kojih nadam se većina sada vise i ne postoji, odjednom se na pozomicu popnu nekakvi stidljivi maloljetnici i vrate vam volju za životom. The Furry Things su tri momčića koji skupa nemaju ni pedeset godina ni pedeset kila. Dvije gitare i bas + ritam mašina, bude asocijaciju na Spacemen 3 (sa kojima čak i dijele jedan flexi-disc) ali su se na sreću skoncentrirali na rockerske motive kod spomenutih gurua („Revolution”, „Take Me To The Other Side”). Od ostatka dječjjih bolesti tu je i previše plačljiv „dinosaurski” vokal. No zato pregrst dobro odmjerenih rifova, različitost u stavu prema samom muziciranju (u usporedbi sa ostalim grupama njihova statusa koji su uglavnom već gotove zvijezde samo.im, eto fali publika) te činjenica da imaju dva tri potenqjalna hita, ono što bi ih u razumnom roku moralo lansirati par stepenica vise.

Ante Čikara

90