Ritam

briljantan završetak, ali i početak prvog sporenja kritičara i poznavalaca djela Meat Puppetsa. Dok je za neke (tu übrajam i sebe) Mirage konačni doseg savršenstva, najbolji i najcelovitiji album Meat Puppetsa, nestvarno prekrasan i neđostižan kao što mu i samo ime govori (Mirage—fatamorgana), dotle je za neke Mirage predstavljao pad u karijeri grupe (srećom takvi su bili u manjini) spotičući im navodne utjecaje Talking Headsa i si. Činjenica je da je Mirage funkičniji u odnosu na svoje predhodnike, ali to nije narušilo već obogatilo countričnost i karakterističan izraz Meat Puppetsa. Zvučna slika dodatno je obogaćena sve više i čegće korišćenim višeglasjem i određenim zvukovima za koje se samo pretpostavlja da su sintetskog porijekla, jer takav podatak nigđje nije naveden, pa je možđa riječ o još jednom gitarskom majstorstvu Curt Kirkwooda. U smislu obogaćivanja atmosfere, Mirage je također predstavljao korak naprijed pa je umjesto dobro poznatog prizivanja sunca, topline i Ijetnog ugođaja dočarao zagasite tonove jesenskih boja, jesenske sjete i melankolije koje stižu s prvim maglama i sumornim kapima kiše. Od prilično laganog ritma albuma odstupa jedino završna Liquified, natopljena Husker Du distorziranošću. No, ako su rijetki pokušaji osporavanja izuzetne osebujnosti Miraga (npr. u Maximum R’n’R-u) ipak bili nadglasani, prvi pravi problem u karijeri Meat Puppets nastao je objavljivanjem albuma Huevos. U stvari došlo je do inverzije. Dok su ranije Meat Puppets potpuno iskreno navodili svoje uzore, ali to nije bilo ili je bilo vrlo malo zamjetno u njihovdj muzici, Huevos je dočekan na nož zbog očigledne fasciniranosli boogičenošću i bluesičnošću ZZ Topa (npr. albumi Tres Hombres, Fandango, Tejas koji u sebi nose pustinju i highway). Činjenica je da je Huevos najslabiji album Meat Puppetsa, tim više što se nakon Miaraga nestrpljivo i neskriveno očekivalo još jedno remek djelo, a u stvari Meat Puppets su sebi jednostavno dali oduška i iz sebe izbacili ono što su već dugo nosili u sebi, I dok se kod raznih sastava koji nisu u stanju osmisliti i odsvirati potpuno originalnu glazbu, citiranje najcenjenijih imena iz rock povijesti 60 —ih i 70 ih smatra veoma cool, šarmantno, pa čak i poželjno, dotle se to Meat Puppetsima zamjerilo, što je još jedan dokaz više da se od njih očekuje uvijek najbolje i nešto potpuno samosvojno. Ne treba zaboraviti niti uvijek prisutnu intenciju kritike (pogotovo engleske) koja jedva čeka da nekoga sreže, pa kad to nisu uspjeli učiniti Meat Puppetsima na klasičnoj zamci drugog albuma, a za to nije bilo povoda niti na kasnijim ostvarenjima, onda je Huevos, žesti po ređu dočekan upravo s takvim namjerama. Nakon što se vatra slišala, uvidjelo se da je Huevos donio nekoliko lijepih Meat Puppets pjesama koje su za razliku od prijaSnjih djela izražene nešto tvrđim, kraćim rifovima s manje fingerpickinga i otpjevane nešto hrapavijim vokalom šlo uz donekle težu ritam sekciju prikazuje Meat Puppets u zvučnom gardu bliskom njihovom koncertnim nastupima (daj bože da još to vidim, pa da umrem). Vidjevši da je leren postao klizavšto im kao djcci pustinje nikako ne odgovara, Meat Puppets su uzeli dužu, dvogodišnju pauzu, kao između II i Up On The

Sun a njihova muzička šutnja samo je potencirana nedostatkom bilo kakvih vijesti o izgubljenim sinovima prerije što je dovelo do primjetne nervoze medu IjubiteIjima banda naviklim da svake godine stigne nova doza Meat Puppets pejote. I tako se jeseni ’B9, lubanja s nekoliko očiju, u stilu poznatih mazarija Curta Kirkwooda, nasmiješila s omota novog albuma po imenu Monsters. Sve izneseno o albumu Huevos možemo samo ponoviti, jer Monsters posjeduje težinu Huevosa ovijenu bolnim gitarskim zavijanjem protegnutim od početka do kraja pojedine pjesme (Like Being Alive npr.) da bi se tek na momente probio poneki svijetli ton karakterističan za Up On The Sun ili primjereniji Out My Way odnosno Migeu a ponovo je u većoj mjeri zastupljeno karakteristično višeglasje. Evidentno je da su Meat Puppets i pored toga što je Monasters uz Mirage tehnički najsloženiji njihov album zapali u blagu stvaralačku krizu, te da pjesme s poslednja dva albuma nemaju pitkost ranijih ostvarenja. Medutim, bezobzirno zgaziti ovaj album takoder nema smisla, jer on sadrži nekoliko sjajnih pjesama 0 svijetu s kojim se Meat Puppets do sada nisu pretjerano mnogo bavili. Primjerice, Tochdown King je osjećajno napisana stvar o napadaču football kluba (sic!), Party ’till The World Obey govori o modi u društvu, dočim Attacked By Monasters možemo shvatiti kao posvetu Glen Danzigu i njegovim Misfits/Samhain avanturama. Da niti s prirodom nisu pokidane dokazuje Light, a u ljubavni opus uklapaju se In Love i Strings On Your Heart, dok pjesma The Void stoji kao jedna od najboljih koje su Meat Puppets ikada napisali. Problem ovog albuma, kao 1 Huevosa uostalom, leži u tome da su Meat Puppets n.išli donekle različite tematske i zvučne preokupacije koje oni instiktivno, bez većeg promišljanja izražavaju i jedini vrijednosni sud leži u vašoj volji da taj donekle novi zvuk zavolite ili odbacite. Ja u ovom slučaju ionako nisam meritoran —ipak je riječ o najboljem i najznačajnijem bandu na svijetu. Prvi koji/koja mi kaže da sam subjektivan/objektivan razbit ću mu/joj glavu. Basta!

MEAT PUPPETS DISKOGRAFUA: IN A CAR fEP) WORLD IMITATION MEAT PUPPETS I SST 009 . ’B2 MEAT PUPPETS II SST 019 ’B3 UP ON THE SUN SST 039 ’B5 OUT MY WAY SST 049 ’B6 MIRAGE SST 100 ’B7 HUEVOS SST 150 ’B7 MONSTERS SST 253 ’B9

Aleksandar Dragaš

I MEAT PUPPETS

RITAM 44