Ritam

IZA HORIZONTA

THE YOUNG GODS - L'EAU ROUGE/RED WATER (Rough Trade)

Ako možemo tvrditi da su osamdesete mahom okarakterizirane kao dekada retrospektive ili, ako hoćete, post-modemog pristupa muzici, THE YOUNG GODS su više nego dobra potvrda te konstatacije. Još nitko dosad u dugoj muzičkoj povijesti nije bolje shvatio potencijalnu važnost sampliranja od YOUNG GODS. Oni su jedina rock-grupa koja koristi sampliranje kao sastavni dio muzike. a ne kab puki kozmetički dodatak (poslušajte samo POP WILL EAT ITSELF ili JESUS JONES). Potpuno izbacivši gitare u korist samplera, a na ostacima omiljenih trash-punk-heavy-metal i klasičnih ploča stvorili su radikalen muzički izraz, koji (slobodna

možemo reći) možda predstavlja jedan od putova u kojem će se kretati muzika devedesetìh. Nakon dvogođišnje pauze YOUNG GODS dolaze opet pravo iz pakla, još žešći i destruklivniji i sa još većom željom da zadaju boi i Sire zadah smrti oko sebe. „La Fille de la mort” (Daughter of Death) počinje kao Brellova verzija ~Na lijepom plavom Dunavu” samodestruktivno hladan vokal Framza Treichlera daje do znanja da će taj idilični moment übrzo zamijeniti orkanski kovitlac orkestracija, koje u zagušujućem Wagnerovsko teutonskom ritmu prelaze u delirični krešendo najvećeg užasa 1 požude. „Rue dess Ternpetes” (Tempest Street) leži negdje izmedu METALLICE i Cagea, dok naslovna „LEau Rouge” (Red Water) najvjemije eksplicira opsesije Pranza Treichlera. Naime krv u svim pojavnim oblicima dominira na vedini pjesama, pa čak i naslov plode („RED WATER”) može biti preveden kao krv, a ploča svojim zagasito crvenim omotom prijeti da vas opeče ako je samo dodirnete. „Charlotte” je mračno destruktiven sonet bezgranične požude u kojoj brutalno hrapav Treichlerov vokal kao kontrapunkt iddiine podloge na harmonic! dovodi tenziju do točke usijanja. Svoju krvavu katarzu „LEau Rouge” doživljava na „Longue Route” (Long Route) koja zvuči kao da je sam davo uraiješao svoje prste. Do besvjesti pojačan zvuk gitare, kojeg se ni MOTORHEAD ne bi postidjeli, nos! kao bujica svepred sobom. U „Crier des chienes” (Screaming The Dogs) sva ekspresivnost YOUNG GODS dolazi do izražaja u iznenadnim i dramaličnim promjenama ritma. Producent ploče Roli Mossiman (ex Swans, Wiseblood) je napravio posao života jer je od nespojivih muzičkih ekstrema stvorio funkcionalnu cjelinu nevidene snage i ekspresivnosti. Eklekticizam YOUNG GODS teško može bili shvadeno kao puko kopiranje citala, već kao inicijalni pokušaj konstituiranja novog muzičkog izraza ekvivalentne vrijednosti sa onim izrazima na čijem je pepelu nastao. Njihova paganska verzija „čelika i znoja” u potpunosti zadovoljava naS modemistički kredo da posloji estetika 1 iznad dobrog i lošeg, da zadovoljstvo može bili emancipirano kako iz moralnih tako i iz destruktivnih pobuda, te da možemo biti fascinirani i strahom, i sukobom i požudom. Oni zavrijeđuju ime u toj mjeri Sto nastoje prevazidi same sebe, stavljajudi vlastitu muževnost na oltar samopožrtvovnosti. Nesumljivo da de ovo pionirsko djclo elitizma, brutalnosti i heroizma utrti put novim pokuSajima devastacije Božjeg hrama. Ali upamtite. Samo su jedni THE YOUNG GODS. Inferno music. Yeah!!

Branko Komljenović

LAURIE ANDERSON „Strange Angels” (WEA)

Američka multimedijalna umjetnica Laurie Anderson zasigumo predstavlja netipičnu pojavu na syjetskoj pop-sçeni. Nakon studija glume, kiparstva 1 povijesti umjetnosti, počela se zanimati za performance, koji ju je približio pop i rock glazbi, preko kojih je doživjela vi probòj, jer danas njena glazba predstavlja sam vrh dostignuda pop glazbe uopde. Pozornost pop-kulture svratila je prvi put velikim ferformanceom „Songs from United States I IV” (koji je zabilježen na peterostrukom živom albumu „United States Live"), te pločom „Big Science” (koja je sadrfavala studijske verzije probranih najupečatljivijih kompozicija iz navedenog performancea). PromiSljeni potezi, te suradnja s briljantnim glazbenicima (Peter Gabriel, Bill Laswell, Adrian Belew, Jean-Michael Jarre) su joj u nastavku karijere donijeli veliku slavu i reputaciju (ploda „Mr. Heartbreak” i ploča i film „Home of the Brave"), potvrdivSi da je od velike nade 1980., stasala u glazbenicu svjetske kvalitete 1986. (kad joj je evropska tumeja bila potpuno rasprodana bez obzira na enormno vìsoke cijene ulaznica od 60 DEM). Krajem proSle godine, nakon trogodìSnje pauze objavìla je ploču „Strange Angels”. Tokom godina mogao se pratili razvoj njene glazbe od vrlo nekonvencionalnih pjesama, prema strožim pop-forma, pri čemu nisu izgubljeni ni Sarm, niti inteligencija početnog koncepla. Svaka od deset kompozicija s ove ploče donosi pregršt duhovilih dosjelki (i glazbenih, i tekstualnih) uvijenih u vrlo ugodnu zvučnu pozadinu. Fantastičan zvuk (compact-disc ovdje pokazuje superiomost), bogata instrumentacija karakteriziraju glazbu koja je zapravo neobična mježavina popa, klasične glazbe, jazza, etničkih uljecaja, cabareta, evergreena i tko zna čega još ne. Stoga svakome tko drži do svog glazbenog ukusa najtoplije preporučujem ovu ploüii (kao i sve prethodne L. Anderson Projekte). Neodoljivo.

Dražen Valentić