Ritam

uzdrmali britansku punk i HC scenu, dokazavši da nisu bend koji namerao pravi muziku dja je namena da sablazni roditelje i time pridobije porodidiim kompleksima obeležene tinejdžere, te su konačno proglašeni vrlo kontroverznim, a рге svega "najbržim bendom u svetu". LP From Enslavement to Obliteration (iz ’87.) učvršćuje ovaj njihov status ne donosed neke veće promene u zvuku, ali njime dolaze do konačnog proboja i pretstavljanja, ulaska na listu 50 najboljih LP-ja po NME, i istovremeno, do zainteresovanosti Johna Peela, što rezultira nekolidnom Peel sessiona ovog benda i do pojave na kompiladjama istog čoveka (npr. North Atlantic Rash). LP From Enslavement je solilokvij kakofonije, ludila i besnila N. D., samoidentffikadja agresije, gneva i Ijutine koji ne razumeju samosažaljenje i suze, već nagone na mučninu, uzburkanost krvi i sokova organizma. Njihova didaktička estetika minimalističkog i direktnog, najjednostavnijeg mogućeg izraza, sađržana u mutnom punku i HCu, dji je krajnji pokazatelj krik, na spram koga su krid Grant Harta i nežna uspavanka, defekdja zvuka i tona koja ide veliki korak dalje od momenta na kome su zastali Slayer, ekstremizam antimelodičnosti i obskuma tematika, nastavljena je kompiladjom Grind Crushe (na kojoj se pojavljuju i God Glesh, Carcass, Morbih Angel, etc.), sa kojom je besplatno dodeljivan i singl sa dve najkraće besme - jedna od N. D., druga od Electro Hippies - obe traju po 1 sec. Zatim će uraditi snimke sa japanskim trash bendom 5.0.8., što će, verovatno, uticati da odu na japansku tumeju na kojoj dolazi do idejnih nesuglasica, prouzrokovanih, bar po objašnjenju Leea Doriana i Billa Steera, željom ostatka benda da muzički pređu u potpuni death metal. Ipak po povratku iz Japana, izlazi MLP Mentaly Murdered ostvaren od strane iste postave, a koji nagoveštava modifikadju zvuka, što je naglašeno mnogo boljom produkdjom od dotadaSnje. Do konačnog raskola dolazi kad Lee Dorian i Bill Steer odlaze iz benda, a Mick Harris povezuje sa gitaristom, lasvegaskim Righteous Pigs-Mitch Harrisom i oformljuje projekat Defeaction sa kojim izdaje ploču. Nova postava N. D. sastavljena od ranijih bubnjara i basiste, dakle, Mike Harrisa i Shanea Emburyja, novog gitariste Jeseea Pin-

tada (iz Terroriser), Nicka Greenwaya (iz Benediction) i još jednog gitariste, već pomenutog Mitch Harrisa, izdaje novi LP Harmoni Coruption, prave czbiljan zaokret ka death metalu, izazvar. boljom produkdjom, poneSto i amerikanizadjom (sniman na Floridi, a, u ostaom, gitare sviraju Amerikand), najpre novom pokretljivošću benda koja uspeva time da izbegne ponavljaraje onoga što su već rekli. lako bi se ovaj potez mogao shvatiti i okarakterisati kao približavanje mainstreamu (Earache će vrlo verovatno za koju godinu bM samo jedna standardna kuća pod djim okriljem su samo bendovi sa solidnim tiražem ploča), mislim da Napalm Deatlt sa svojom povešću i budućnošću, t sveta muzike, ili tačnije punk-HC-a, žranjaju kao bend tipičan i kao stvoren a ovo doba agresivnosti, nesigurnosti alijenadje. Čitavživot u drušrtu oni apsorbuju u svoju muziku, tramformiSu ga u perverziju melodije, izazivćčku apoteozu superlativne verzij; mis-

fitovskog horora, a ostavljaju nas bez daha udarajud nas pravo u pleksus svojim pointilistički stvarnim pesmama koje u vrhuncu besa i brzine prolongiraju u urlik bespomodnog pitanja "Dali me uopšte čujete?". Ovaj očajnički urlik, lišen svih unutrašnjih osećanja skopčanih sa razumevanjem i poimanjem, stvoren u maniru po kvalitetu reducirane, a po intenzitetu kubirane Reoccuring Dreams (Hilsker Dfl), neprikosnovena hladnoda Stevea Albinya i Scratch Acid (koji su ujedno i jedini bend koji bi se na nekoj tački duži notornog undergrounda mogao uporediti sa Napalm Death); uvezanost u sopstvenu, od rodenja prihvaćenu patnju, sposobnost opservadje, nadnila ih je anti-herojima koji beskompromisno razaraju konvencionalnost. Oni su bend koji poštujete, ali ne i radosno volite i, verovatno, jedini dji LPji podjednako dobro zvuče na 16, na 33, na 45 i na 78 obrtaja.

Olja Miletić

(saradnja: Zoran Đuroski)

37