Ritam
na svoju svirku. Odmah su se okupili u studiju đa bi snimili drugi album banda - "Rađio City". Č.ule su se glasine da se u ovo snimanje umešao i Chris Bell, a priče o tome rado je podgrevao sam Chilton. Početkom osamdesetih, Chilton je svirao u Londonu i zbližio se sa Paulom Sullivanom, bivšem pevačem indie banda The Chairs (na koje su uticali Big Star). Sullivan kaže da mu je Chilton potvrdio da je Chris Bell bio duboko umešan u "Radio City", ali da je posle prve svađe (po nekim izvorima: tuče) u studiju sa Chiltonom, napustio grupu, ovaj put zaiivek. Ođbio je daima bilo kakve prihode od ploče na kojoj je verovatno nešto i ostalo od njegovog nepotpisanog doprinosa. Očigledno, Bell je koautor nekoliko pesama na "Radio City", zajedno sa Chiltonom, ali se njegovo ime ne pojavljuje na omotu. Album predstavlja drugo remek delo Big Star. Ako je "No.l Record" Bellov LP, onda "Radio City" sigurno pripada Chiltonu. lako se i na ovoj ploči mogu čuti određeni uticaji, ona deflnitivno zvuči kao čist Big Star album, ostvarenje sazrele grupe. Chilton se poigrava uticajima (glam rock, Beatles) izvrćući ih uz pomoć svog prvorazređnog talenta, stvarajući bogatu, melodičnu i ponekad nepodnošljivo intenzivnu kolekciju pop pesama. Zvuk je i na ovoj ploči izvanredan, ali malo siroviji - John Fry je ponovo zadužen za taj deo posla, i uspeva da snimi spontaniju svirku benda, tragajući rade za osećajnijim izvodenjem nego za disciplinovanim sviračkim mogućnostima kao na "No.l Record", Chilton otkriva čvrstoću sviračkog karaktera u svom gitarskom stilu, koji je najverovatnije jedna od najodredenijih i najoriginalnijih stvari vezanih za Big Star. Njegov izvanredan glas je sirov i jak ali u isti mah mek i osećajan. Album "Radio City" predstavIja Chiltona kao umetnika na vrhuncu. Na ploči
preovladjuju tužne pesme, refleksne i dirljive - kao što su "Way Out West", "What's Going On", "Daisy Glaze", i fenomenalna Tm In Love With A Girl" (sa nezaboravnim Chiltonovim solom na akustičnoj gitari). Vizija koju ova inkamacija Big Stara deli sa onom sa "No.l Record" je - vera u veličinu pop pesme. To potvrđuju i "Mod Lang", "Back Of A Car" (stvar koja najviše liči na prethođni album - sasvim sigumo je Chris Bell tu umešao svoje prste), te "September Girls", verovatno najpoznatija stvar Big Star, jedna od najvećih pop pesama tog perioda! Tu je i lagana, tužna "You Got What You Deserve", u kojoj Chiltonova gitara zvuči kao Hendrixova u "All Along The Watchtower", kao i "She’s A Mover", stvar koja deluje kao da seThe Beatles bore saThe Cramps. I ovaj album je štampa sjajno primila - magazin Rolling Stone ga je proglasio pločom godine 1974. Takođe, otkako je objavljen, album se pojavio na bezbrojnim listama 100 najboljih ploča svih vremena. Na žalost, ista nesrećna sudbina koja je uništila potencijal "No.l Record" đograbilaje i "Radio City" - CBS i Stax nikako nisu mogli da se dogovore o zajedničkom rađu, distribucija ploče je bila loša, i album se prodao samo u nekoliko hiljađa primeraka. Došlo je vreme da Big Star snime treći album ("3rd", mnogo poznatiji kao "Sister Lovers"). Oni su sada duet - Chilton i Stephens. Chiltonov odnos sa producentom prethodna dva albuma Johnom Fryom je zamrznut, pa produkciju ovog albuma poverava veteranu među producentima - Jimu Dickinsonu. Ako je ikada ijedna ploča zvučala raspađajuće, onda je to sigurno ova. Chilton zvuči gorko, usaraljeno i ranjeno na ovoj najmanje komercijalnoj ploči Big Star. To je zvuk banda koji se cepa na komadiće u skoro svakoj pesmi, koje su odsvirane i aranžirane bez imalo pažnje prema onom ko sluša, bez pomisli
105