Ritam

Mada ističe svoje prethođnike Poa i Lavkrafta i svoj dug prema njima, King je svestan da literatura nije odredila žanrovske konvencije za njegovu prozu, nego film i rock. Kao literami žanr, hororje bio marginalan: Lavkraft je umro u siromaštvu. Po pijan u jarku. Čak i manje drastične stvari ukazuju da se od pisanja horora nije oglo živeti Robert Bloh, autor predloška za fihn Jsiho” i jedan od Kingovih uzora, morao je da se „prekvalifikuje” na kriminahstičke romane. King njima duguje svest o hororu kao mogućnost za kvalitetnu literaturu, dok za tržište za horor mora đa zahvali filmovima iz tridesetih, četrdesetih i pedesetih godina. Oni su stvorili, u mraku bioskopskih dvorana, masovnu publiku koja je želela strah, publiku kojoj je, za strah kod kude, bio potreban literami ekvivalent onoga štgo ih plaši na vehkom platnu. Za pojavu tog hteramog ekvivalenta bile su potrebne dve stvari žanrovski superioran i literamo talentovan horor pisac. Pogodite ko? Znači, idemo redom; horor filmovi stvaraju junake za masovno plašenje, svuda prepoznatljive, baš kao i njihove osobine, modi i slabe tačke (od Drakule i uticaja bida iz svemira do psihopate iz susedstva), tako razvijene obrasce preuzima horor roman na dalju đoradu i eksploataciju, gdekad prerađene u umetnička dostignuda, da bi ih potom film uzimao nazad i od njili stvarao isto ono što je rezultat i u drugim žanrovima: nekad remek—dela, nekad mainstream, nekad junk. „Mazimum Overdrive” je bio rezultat Kingove želje da, kako je sam rekao, napravi ,junk movie”. Bio je više nego svestan da mu je režija poverena samo zato što je ved đeset godina vehko ime, iako pojma nije imao o režiji. Ipak, zabava je bila dobra: „Bila je to obrada moje priče „The Trucks” (Kamioni). Snimih smo scenu u kojoj se pali motor kamiona, znači, sve što se dešava u kabini u kojoj nema ni žive duše. Sve smo mogh da izvedemo u jednom kadra ključ, gas, kuplung jedino je za menjač trebalo da premestimo kameru na drugu stranu kabine. E, tu me cela ekipa pogleda onako... začuđeno. Pa mi kamerman kaže: znate, ako hodete da snimate menjač s one strane, preskočicemo rampu. Preskočidemo šta? Pa, rampu. I šta, to se ne sme? Oni dute. Dobro, kažem, videcemo to kasnije, i odem da telefoniram Džordžu Romeru. Pitao sam ga šta je rampa i da li sme đa se preskače; on se upišao od smeha, rekao mi da je to osa od 180 stepeni koja deli prostor i dodato: Slušaj, Stiven, to u principu ne bi trebalo, ali to se radi stalno, eto Ejzenštajn, on je to stalno radio pa mu niko ništa nije rekao za „Oklopnjaču Potemkin”. Mada to nisam gledao, ja se zahvahm. Romero režira horore, on je dobar ređitelj, ali bolje da pitam i nekog ko radi ozbiljne filmove. I pozovem Dejvida Linča. Objasnim u svoj problem, i on mi kaže: „Stiven, ti sve možeš. Ti si reditelj, ato znači 80g...” a onda malo zastane i đoda... ~ako ti pođe za rukom. Vratio sam se na set i snimio scenu”. Vecma filmova koji su snimljeni po njegovim delima ispah su, po mišljenju kritike, bolji od Kingove avanture sa kamioni— ali ne mnogo bolji. Samo se tri filma izdvajaju svojim kvalitetom iz te ogromne prođukcije: gorepomenuta „Kcri” te dva filma Roba Rajnera; „Ostani uz mene” (Stand Ву Me, 1986) i „Mizeri” (Misery, 1990(. Prvi je ađaptacija pripovetke „The Body” koji nosi eksplicitan podnaslov „Fall From Innocencc”, o četiri klinca koji podu u potragu za lešom o kojem pričaju stariji da tokom te avanture i sami odrasli. Drugi je ekranizacija romana o spisatelju kojeg u zatočeništvu drži poludela obožateljka, terajudi ga da, pod pretnjom mukama,

piše o njenoj omiljenoj junakinji. Paradoksalno je da ova tri filma od ostatka Kingove prođukcije odvaja ođsustvo onoga što je stvorilo Kinga i kšto je King najviše stvarao: ovde nema priče o Silama Zla i Silama Dobra. Naprotiv, to su samo priče o devojčici koja otkriva telekinetičke modi istovremeno kada i zlo u Ijudima oko sebe, o četvorici dečaka, i možda o čoveku koga muči zla čena zlo postoji, ah đaleko od toga da je natprirodno. Ne, ono je Ijudsko, univerzalno i prirodno. Kao što kaže sam King o premijeri „Keri” u Bostonu; „Otišli smo, moja žena i ja, u taj bioskop. Pojma nisam imao da je to mesto gde se prikazuju filmovi za cmačku punliku. Bože! Izgledali smo kretenski, dvoje belaca u potpuno cmoj sali, i pitao sam se kako de se njima činiti priča o menstmalnim problemima pegave riđokose curice. Međutim, zagrizli su, navijali su kada je trebalo. Bilo je OK. Ah, na mestu kađa ruka izlede iz groba - ja sam se smrzao od straha, a dva „brata” iza mene počeh su đa vrište. Znao sam da smo uspeh”. Ima nekih stvari za koje King može biti siguran đa funkcionišu, te ih koristi skoro uvek gde može. Nazovimo tu konvenciju „Smrt Martina Balzama”, po efektu pogibije detektiva kojeg ovaj ghrmac igra u ,Jsihu”. Taman kada očekujemo da de simpahčan sporedni lik razrešiti stvar i zaustviti Zlo cmi kuvar u „Sijanju”, rendžer u „Mizeri”, Indijanac u „Chilđren of the Com 1”, da pomenemo samo neke dotični lik biva likvidiran. To je jedna od stvari koje je Hohvud razvio do zakona i koje je King preuzeo, takođe jedna od retkih koju Holivud vrada bez obrada i odifikacija. Jedna od retkih stvari koju je King zanavek promenio jeste pejzaž Holivuda, dovevši na njega Novu Englesku, kraj u kojem su smeštene kako njegove tako i priče njegovih prethodnika. Konačno, iako je retko bio zadovoljan ekranizacijama, i za mnoge otvoreno govorio da su iđiotske, King je vrlo rano imao priliku da radi sa „ozbiljnim” rediteljem, o čemu se nije hbio da iznese svoj sud. To je sud čoveka kome su knjige život, a film zabava, ali zabava o kojoj zna više nego oni koji bi od nje trebalo da žive: „Brijao sam se kada me je pozvala Tabita (supmga) i rekla mi da me traži Stenh Kjubrik. Onako zapanjen i nasapunjan, javim se na telefon. Prijatan glas mi kaže: Privlači me „Sijanje” (The Shining). Svida mi se ceo taj koncept sa duhovima, on je prilično optimistički. Izvinite? Pa, nastavi Kjubrik, mislim đa to pretpostavlja nastavak života posle smrti, to je optimistički, zar ne? A šta demo sa Paklom, kažem ja. Na to on zahladni i posle pauze kaže: Ali ja ne verujem u Pakao. Čini mi se da je problem sa Kjubrikom u tome što je hteo da transformiše žanr... o kom nije imao pojma. „

SELEKTIVNA FELMOGRAFIJA STIVENA KTNGA CARRIE (1975) reditelj: Brian De Palma SALEMN’S LOT (1979) —ređitelj; Tobe Hooper THE SHINING (1980) reditelj; Stanley Kubrick CREEPSHONV (1982) —reditelj: George A. Romero THE DEAD ZONE (1983) reditelj; David Cronenberg CHRISTINE (1983) reditelj; John Carpenter STAND BY ME (1986) reditelj: Rob Reiner A RETURN TO SALEM’S LOT (1988) reditelj: Larrj' Cohen MISERV (1990) reditelj: Rob Reiner THE DARK HALF (1993) reditelj; George A. Romero

Boško MJLIN

60